"Matična domovina" I "rezervna domovina"

Antikatolici žele iseliti Hrvate iz BiH
Sarajevo, 2004-09-16Prije nego što smo uključili kasetofon, Vrhbosabskom nadbiskupu uzoritom Vinku kardinalu Puljiću predao sam komplet knjiga iz "Večernjakove" biblioteke. Uz zahvalu kazao je kako će ih darovatiti katoličkom školskom centru. Kardinal je također uzvratio izuzetno vrijednim darom - tek izišlom knjigom "Vrhbosanska nadbiskupija na početku trećeg tisućljeća". Prof. Franjo Marić dugo je radio na tom projektu zajedno s brojnim suradnicima kako bi slikom i riječju predstavili povijest i sadašnjost Vrhbosanske nadbiskupije. Ta je knjiga predstavljena bosanskohercegovakoj javnosti 3. rujna u Sarajevu, a hrvatskoj sinoć u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. VL: Što je povod izdavanja te knjige?PULJIĆ: - Jedan od povoda za izdavanje knjige jest uporno nijekanje ili prekrajanje naše povijesti i naše stvarnosti na ovim prostorima. Knjiga donosi povijesne činjenice i sadašnje stanje, u riječi i slici, bez namjere da se ikoga optužuje. Naprotiv, to monumentalno izdanje na 1400 stranica nudi građu za razmišljanje i povijesno prosuđivanje. VL: U povodu desete obljetnice neostvarenog dolaska Svetog oca u Sarajevo uputili ste mu pismo prilično dramatičnog sadržaja. Uz zahvalu za njegovu brigu za bh Hrvate zamolili ste ga da Hrvate uzme u obranu pred svjetskim moćnicima. Kakva je to opasnost od svjetskih moćnika? PULJIĆ: - Izuzetno me žalosti često površni pristup prema našoj stvarnosti te još površnije izvještavanje o nama. To je toliko prisutno da je teško oteti se dojmu kako je riječ o smišljenom pristupu. Ako svratimo pozornost na to, onda se vrlo brzo pojave naručeni članci koji niskim i uvredljivim rječnikom "upoznaju" javnost kako je riječ o lažima i izmišljotinama. S tugom sam čitao izvještaje pojedinih ambasadora ili čelnih predstavnika različitih organizacija u ovoj zemlji. Vidim kamo smjeraju takvi pristupi. VL: Možete li biti konkretniji?PULJIĆ: - Kada sam, na primjer, upozoravao na probleme dobivanja dozvola za gradnju crkava u Sarajevu, stvari se nisu popravljale, nego nam je pravljeno još više problema. Dobio sam informaciju da je jedan zahtjev stajao dvije godine u ladicama OHR-a, da bi ga oni nakon toga predali kantonu uz primjedbu da to više nije njihova nadležnost nego nadležnost lokalne vlasti. Ta molba se ponovno "kiselila" u ladicama kantona dvije godine. Sada je proslijeđena na razinu općine, koja se ne usudi odobriti jer su im iz jedne kancelarije zaprijetili da ne smiju potpisati. Koliko je ova informacija točna, teško je provjeriti. Međutim, temeljni problem je što ne postoji spremnost za dijalog nego se nakon upozorenja na probleme javljaju lokalni dnevnici koji me orkestrirano izvrijeđaju. Stoga se pitam gdje je tu jednakopravnost i tko će zaštititi naše interese. VL: Jeste li u rješavanju tih problema tražili pomoć od hrvatskog vodstva?PULJIĆ: - Kada sam molio pojedine čelnike hrvatskog naroda da se zauzmu, vidio sam da se ne usude odlučno postaviti jer njihovi mandati i sudbine nisu u rukama naroda koji ih je birao nego u rukama političkih postavljenih činovnika koji ih uvijek mogu smijeniti ili okačiti kakav sudski proces. Mogao bih navesti cijelu listu pristranih pristupa, ali onda će opet nekakav novinar plasirati svoje iskonstruirane napade jer cilj je očit: ne daj im dizati glave. To je sloboda tiska i jednakopravnost! Međutim, mi nećemo posustati. VL: Često oštro kritizirate međunarodnu zajednicu. Vjerojatno su Vam se zbog toga htjeli osvetiti. Ono što se rjetko kada događalo u povijesti jest što su neki pokušali a neki su tražili da Vas se smjeni. Zašto ste im se tako zamjerili? PULJIĆ: - Mislim da je glavna smetnja to što ukazujem na pristranost i nejednakopravnost, te otkrivam neke stvari gdje su bahato i prepotentno postupali, ponižavajući nas kao ljude i osobe. VL: Zato, pretpostavljam, imate mnogo primjera?PULJIĆ: - Pa recimo, kada su na "demokratski način" upali u Hercegovačku banku u Mostaru, odmah sam digao glas protiv načina na koji su vojnici postupili. Oni su prvo skinuli Papinu sliku i zgazili nogama, te još nešto ružno uradili. Kamera je to snimila. Kada sam na to ukazao gospodinu Petritschu, on nije htio razgovarati o tome, nego mi je stalno pokazivao neke druge papire. Tada sam rekao da ako postoje stvarni dokazi, onda kriminalne radnje treba procesuirati, ali to mora biti pristup svakom kriminalnom djelu. Skrenuo sam mu pozornost na jedno kriminalno djelo, koje je bilo mnogima poznato, uključujući i njemu. Međutim, njegov je odgovor bio da to nije njegov mandat. Nije mi bilo jasno niti ću ikada moći prihvatiti logiku da jedno jest mandat, a drugo nije. Bilo mi je jasno da se konci vuku sračunato. Ako netko prokaže takav pristup, onda on smeta i njega se predstavlja problemom, a ništa se ne poduzima da se stvarni problemi riješe. Kada sam ukazao na jednog predstavnika OSCE-a u jednom dijelu BiH, koji je sedam godina savjetovao mjesnu vlast kako će omesti povratak Hrvata, oni su ga samo premjestili na drugo vruće mjesto s istim mandatom. Isto tako, predstavnica UNHCR-a u jednoj regiji je sustavno blokirala i preusmjeravala sredstva koja su bila za povratak Hrvata na druge projekte. VL: Gospodin Schwarz Schilling zna za to?PULJIĆ: - Da, ali je nemoćan da se to sankcionira jer je to netko tako htio i sada štiti takav stav. To su samo mali isječci o kojima sam govorio, ali je očito da takve riječi smetaju i da su povod za anatemizaciju onih koji trebaju biti stalni krivci. VL: Zbog ovoga o čemu govorite od Pape ste tražili da stane u zaštitu Hrvata. Postoje li izgledi da pozovete još jednom Papu ili njegovo izaslanstvo u BiH kako bi se na terenu uvjerili u ono što im pišete? PULJIĆ: - Sveti Otac je uvijek pozvan i uvijek dobro došao. Međutim, smatram da ne postoji mogućnost ponovnog pohoda, u prvom redu zbog njegovog zdravstvenog stanja. Što se tiče drugih predstavnika Svete Stolice, poziv je uvijek otvoren. Ipak treba imati na umu da Sveti Otac ima svoju ispruženu ruku u Sarajevu, a to je apostolski nuncij koji ga redovito izvješćuje o našem stanju. Nadalje, on je osoba Papinog povjerenja koja je pozvana dati svoje viđenje i komentare na neke netočne inormacije, koje su slali u bijeli svijet neki od ambasadora ili drugih međunarodnih predstavnika, blateći nas i davajući netočne informacije s posebnim interesom. VL: Papini dolasci u BiH bili su i svojevrsna poruka kako je ovo zemlja i katolika. Nekako, taj prostor se sve više sužava. Nekada, većinska hrvatska područja naseljavaju neki drugi. Kršćanska Europa gleda na to skrštenih ruku? PULJIĆ: - Prvo želim istaknuti da BiH jest uistinu zemlja i katolika jer u njoj živi značajan broj katolika, bez obzira na stradanja u posljednjem ratu. Što se tiče europskih zemalja, smatram da treba biti oprezan kada im se daje predznak kršćanskog. Teško je govoriti o utjecaju zemalja, ali je očevidno da postoji prejak utjecaj određenih interesnih skupina u pojedinim europskim ali i svjetskim državama koje djeluju pristrano i u skladu sa svojim ograničenim interesima. To je toliko vidljivo i dokazljivo. Mislim da u tome postoje i neke antikatoličke struje koje su nam jasno dale do znanja da se želi probleme u BiH riješiti s dva naroda, a nama je namijenjena mogućnost izbora između iseljenja i asimilacije. Vjeruje se da bi se time olakšalo rješavanje bosansko-hercegovačkih problema, a mnogima bi pomoglo i da se okite perjem uspješnosti. U cjelokupnoj toj situaciji mi smo bez stvarne moći zastupanja naših legitimnih interesa, bilo u centrima donošenja političkih odluka bilo u sredstvima stvaranja javnoga mnijenja. Na taj se način događa da je uglavnom u pravu onaj koji je jači. VL: Zna li uopće svijet za ovakav polažaj Hrvata-katolika u BiH?PULJIĆ: - Oni koji žele znati, znaju, a oni koji ne žele znati, ignoriraju informacije. Nije lako probiti informacijsku blokadu. Čovjekov um je upućen prema traženju istine i, parafrazirajući sv. Augustina, možemo ustvrditi da nikada nije miran dok se ne smiri u Istini, dakle u Bogu. Stoga dobronamjeran čovjek uvijek nastoji otkriti istinu. Međutim, traženje istine nije uvijek cilj prema kojem čovjek teži, nego se događa da cilj određuje istinu. Često se, umjesto provjeravanja činjenica i stjecanja spoznaja o stvarnom stanju, čovjek opredjeli za jednostavnije rješenje, a to je površno "odraditi posao za gazdu" u demokratskom duhu pa "istina" postane ono što se naruči. VL: Uzoriti kardinale, kakvo je stanje unutar Crkve?PULJIĆ: - Mi smo suočeni s brojnim poteškoćama u organiziranju redovitog života. Toliko je objekata porušenih i pristup obnavljanju tih objekata nije isti kod svih vjerskih zajednica u ovoj državi. Nitko se nije pitao o ratnoj šteti koju smo pretrpjeli. Uz tu veliku borbu s egzistencijalnim problemima, nama u Katoličkoj crkvi predstoji liječenje brojnih rana te redefiniranje i stvaranje redovnih struktura djelovanja. Isto tako je teško sačuvati unutarnje jedinstvo jer oni koji rade protiv Crkve lako nađu pukotine i manipuliraju ljudima koji su potkupljivi ili nedovoljno pronicljivi, a Crkva nema mehanizama čuvanja jedinstva osim duhovnih sredstava. "Partijski" odnos RH prema Hrvatima BiH VL: Uz maćehinski odnos međunarodne zajednice, Hrvati u BiH ne doživljavaju kako im "matična domovina" dovoljno pomaže. Kakav je Vaš dojam? PULJIĆ: Mislim da korištenje pojma "matična domovina" kao i onoga "rezervna domovina" nije baš najsretnije rješenje. Treba razlikovati između države i domovine. Ali ostavimo to pitanje po strani, s nadom da će se njime baviti stručnjaci s različitih područja a ne dnevno-politički propagatori. Republika Hrvatska treba provesti u djelo svoju ustavnu obvezu pomoći Hrvatima izvan RH i stvoriti državnu strategiju koja bi određivala vidove i polja pomoći, u ovom slučaju Hrvatima u BiH. Neophodno je definirati viziju odnosa Hrvata iz RH prema Hrvatima u BiH. Ako je suvremeni trend međunarodnih odnosa stvaranje raznih asocijacija i modela suradnje, opravdano je pitati se zašto je izostala konkretna i osmišljena suradnja hrvatske države s Hrvatima u ovoj zemlji. Treba li uopće naglašavati da mi nismo baš nevažni za tu državu, barem kao susjedi, ako ne nešto više? Previše se stvari i odluka svodi na "partijski" ili stranački pristup, a ne na državni pristup prema nama. Vjerski poglavari uopće ne surađuju VL: Razumiju li drugi narodi, druge vjere, hrvatski strah, pa čak i od njihove majorizacije? PULJIĆ: Nisam siguran da razumiju. Možda čak koji put imaju krivi pristup. Smeta me da ne postoji spremnost priznati drugome ono što sebi želim i za sebe tražim. To je duh Evanđelja, ali i poruka Kur’ana. Nije korektno govoriti o dobronamjernosti prema BiH kao državi i zemlji, a u isto vrijeme ne prihvaćati stvarnost da smo jednakopravni na svim prostorima ove zemlje i države. Takav pristup samo dodatno destabilizira društvene i političke odnose u ovoj zemlji. VL: Može li se iz ovoga odgovora iščitati kako je i međureligijska suradnja loša?PULJIĆ: Nažalost, zasad nema nikakve suradnje među vjerskim poglavarima osim što su bili susreti prigodom blagdanskih čestitanja ili primanja. Dijalog uvijek pretpostavlja uvažavanje i poštivanje jedni drugih. Pretpostavka za pravi dijalog jest spremnost svih prihvatiti istinu da nije moralno niti dugoročno korisno izgrađivati svoj identitet kroz napade na drugoga. Zato je potreban dijalog, jer razgovori ruše predrasude. Nedostaju nam razgovori o međusobnim pitanjima jer su oni bitni, iako je daleko lakše pričati o svjetskim pitanjima. Treba napokon svatko svoje dvorište očistiti, ali smeće ne bacati preko ograde u tuđe dvorište. Razgovori traže suočavanje s problemima, a ne napadanje i okrivljavanje drugoga. Podržavam osnivanje Foruma za hrvatsku strategiju VL: Teškom položaju pridonijela je i vlastita nesloga. No, u zadnje vrijeme spominje se utemeljenje Foruma, koji bi bio nestranački, ali koji bi se određivao o vitalnim nacionalnim interesima. Dakle, to bi tijelo trebalo Hrvate ujediniti oko strateških pitanja. Što mislite o takvoj ideji? PULJIĆ: Sasvim je sigurno da naša podijeljenost pridonosi umanjenim mogućnostima postizanja jednakopravnosti i boljitka našeg naroda u odnosu prema drugim narodima ove zemlje. Naša je vjernička i ljudska obveza izgrađivati društvenu zajednicu na svim razinama: političkom, kulturnom, gospodarskom području. Krajnje je vrijeme da se nađe način uvezivanja snaga za ostvarenje općeg dobra, a ne jednih protiv drugih. Krajnje je vrijeme udruživanja znanja i napora na putu zacrtavanja strateških ciljeva i sveobuhvatne izgradnje. Svi su narodi, naročito u teškim povijesnim trenucima, nastojali nadići unutarnje podjele i udružiti svoje snage za ostvarivanje strateških interesa. Ako se ni jednom narodu ne ubraja u grijeh traženje načina za uvezivanje kulturnih ili drugih pozitivnih snaga, zašto bismo se mi bojali naći takav način. Vidim da se ponavljaju politički procesi. Ne bi se smjelo manipulirati takvim pristupom koji ima za cilj izgradnju kulture, gospodarstva i drugih razina. Neka se to zove FORUM ili bilo kako drukčije. Bitno je da se nađe mehanizam koji će omogućiti da ljudi dobre volje mogu zajednički pridonostiti određivanju strategije i postizanju ciljeva. Ne smijemo zaboraviti da se duhovna i moralna dimenzija ne mogu odvojiti niti isključiti iz cjelokupnosti društvenoga života. VL: Biste li pristali biti sudionik takvog Foruma ?PULJIĆ: Rekoh već da se ne može o tome razmišljati bez duhovne i moralne dimenzije. Kako i u kojoj mjeri bih sudjelovao, pitanje je o kojem treba ozbiljno razmisliti. No moj načelni stav je da gdje god mogu pridonijeti pozitivnom napretku, rado ću podržati, bilo osobno bilo preko svojih suradnika. Budući da imam brojne obveze, trebat će vidjeti koliko ja osobno mogu biti sudionik, ali svakako ne želim propustiti prigodu dati svoj doprinos.

Jozo Pavković

http://www.katolici.org/dogadjanja.php?action=c_vidi&id=4307