Glas naroda iz daljine |
Glas naroda iz daljine
Pise: dr. Boris SKVORC
http://www.croatianherald.com/DesktopModules/DnnForge%20-%20NewsArticles/Print.aspx?tabid=63&tabmoduleid=81&articleId=1664&moduleId=379&PortalID=0
Cuj, ja hocu glas(ov)ati i gotovo!" veli, vice cak, Chris s nekim nepoznatim mi zarom u ocima, a nakon svih mojih ocito traljavih argumenata.
Chris je ustvari Kreso i "stari" je emigrant. Dosao je u Australiju negdje 1992., mozda 1993. i svojim je angazmanom, kaze, bitno pridonio stvaranju hrvatske drzave.
Jedan je od rijetkih urbanih tipova iz mlade srednje generacije koji se aktivno ukljucio u hrvatsko-australsku zajednicu, ide na kojekakve sastanke, uglavnom, vida ga se svuda, decko je aktivan.
"Kad smo mi skupljali lovu...", veli i narucuje nam jos dva australska piva. "Kad smo sirili promidzbu i kupovali kasete Stop the War in Croatia, sjecas se, aaa? Ta neugledna kaseta dosla je pocetkom devedesetih na vrh svih top-lista jer smo mi to organizirali!" veli prepun ponosa.
Natezemo se vec sat, sat i pol vremena. Sjedimo u hrvatskom klubu u jugoistocnim sydneyskim predgradima, takorekavsi pod Poglavnikovom slikom, a vrijeme je nesto prije posljednjih predsjednickih izbora u Hrvatskoj.
"Pa necemo im valjda dopustiti da Mesic opet bude predsjednik! Onaj..."
Kreso zvani Chris ocito je na sebe uzeo mesijansku ulogu. Hrvate iz Hrvatske spasava od njih samih, korigirajuci im misljenje svojim glasom.
"Ti samo gledas i sutis, a glasovati se mora. "Za Hrvatsku!" objasnjava mi strucno.
A koliko je gluposti napravljeno pod tom istom parolom, o tome moj Chris ne razmislja. On si je, iako je obicni decko iz zagrebackih predgrada, namijenio vaznu ulogu glasa naroda. A tko ne misli tako, taj je Jugoslaven, ljevicar i, ukratko, podrivac nase zajednicke stvari.
Od tada je proslo nekoliko godina. U meduvremenu je u australsko-hrvatskom tisku o Mesicu i protiv Mesica proliveno tinte i tinte, otisnuto stranica i stranica. Za nasu stvar! A, ako cemo pravo, najvise su o tome pisali i govorili oni koji su ga 1992. docekivali kao covjeka koji je srusio Jugoslaviju, vodali ga po hrvatskim klubovima, onemogucavali ostalima susret s njime, nesto mu na uho povjerljivo saputali i uglavnom vodili australsko-hrvatsku politiku.
Slicno se, znam iz razgovora s kolegama, dogadalo u Kanadi i Sjedinjenim Drzavama. A do dana danasnjega zapravo se nije promijenilo nista.
Dezurni Hrvati i dalje bi iz Australije vodili hrvatsku politiku.
Tako je Chris, na primjer, ogorcen na izjave novog predsjednika SDP-a o zauzimanju da se Hrvatima iz dijaspore (pa makar ona - zasad - bila samo Bosna i Hercegovina) onemoguci glasovanje na izborima.
A glasovanje na izborima u dijaspori tradicionalno je vrlo zbrkana stvar.
Sjecam se jednih od prvih "slobodnih i demokratskih" izbora kad smo stajali u redovima pred hrvatskim klubom u Sydneyu, potpuno jos u zanosu novostvorene drzave. Jedan poznanik je na izbore doveo svoju cetveroclanu obitelj: supruga je Australka s hrvatskom domovnicom, a samo jedno od dvoje punoljetne djece znalo je nesto malo hrvatskoga naucena u ljetnoj skoli. O hrvatskoj politici i stvarnosti kao takvoj, pojma nisu imali.
On ih je postrojio i objasnio im kako valja glasovati. Za Hrvatsku! A protiv takozvanih krivih opcija.
Do dana danasnjeg nisam siguran je li draga mi obitelj svjesna posljedica koje su svojim neodgovornim zaokruzivanjem izbornih listi mogli proizvesti u gotovo im nepoznatoj zemlji.
Nasa je zemlja podijeljena na ruralnu i urbanu Hrvatsku. To sam neki dan saznao iz novina.
A urbana je Hrvatska upravo pretekla ruralnu, jer sada, prema posljednjim podacima, vise ljudi zivi u urbanim sredinama.
Valjda je zato svih pet kandidata esdepea na nedavnim stranackim izborima naznacilo da vise voli Gibonnija od Thompsona.
Premda glavni kandidat iste stranke za premijera ima pedigre koji bi cak i u emigraciji mogao proci: dva su mu "ujca" bila u ustasama, a Thompson (ili kako se vec naziv te puske pise!) najdraza mu je zvucna kulisa. Valjda je zato proslog vikenda tako nonsalantno usetao na proslavu hrvatskog kluba u Sacramentu. Tamo su ga docekali ovacijama, pise nasa vodeca zutotiskovina iz Zagreba.
Kako sam se tih ovacija kojekome dosta nagledao i naslusao po hrvatskim klubovima u dijaspori, mislim da otprilike mogu rekonstruirati dogadaj: krenulo je nesigurno, ono, ipak je covjek esdepe! Ali onda, s druge strane, ipak je clan Hrvatskog Sabora!
Par ih je takvih bilo i u Sydneyu tijekom moga dugogodisnjeg boravka ovdje. Nakon pocetnog nepovjerenja, na kraju smo ipak svi shvatili da smo mi ipak nasi, ono, ljudi od krvi i mesa. I svi mi radimo "za Hrvatsku", bez obzira jesmo li lijevi ili desni, ruralni ili urbani.
U tom smislu mozemo shvatiti i poruku prvog covjeka americke Hrvatske bratske zajednice: nije vazno vlada li HDZ ili SDP, vazno je da se u Hrvatskoj konacno iskorijeni korupcija i da ton u dijalogu postane pomirljiv i pozitivan.
Kakav plitak odgovor na provokativno zuckasto pitanje navedenih vec novina!?
A da se stvari u tom smislu mijenjaju i u dijaspori, otkrili smo par tjedana prije nego sto nas je zauvijek napustio predsjednik vodece oporbene stranke.
Kao bomba je u krugovima bliskim Hrvatskom drustvu Sydney (Punchbowl klub) odjeknula vijest da ce oni vjerojatno vrlo uskoro biti domacini najavljenom posjetu zagrebackoga gradonacelnika Milana Bandica.
Da bi jedan od videnijih ljudi iz SDP-a bio gost jednog od "najtradicionalnijih" hrvatskih klubova u Australiji (s vrlo tradicionalnom ikonografijom), prica je koja bi jos prije par godina izgledala kao cisti science fiction.
Sjecam se, naime, posjeta hrvatske koalicijske delegacije negdje 2002. godine koja se sastojala od savjetnika predsjednika drzave za visoko obrazovanje i predsjednika saborske komisije za obrazovanje.
Nekoliko dana prije samog dogadaja primio sam na sveuciliste nekoliko e-mailova zbog kojih sam morao zatraziti policijsku zastitu.
Ne pisem to zbog dobivanja invalidske mirovine u novoj, pluralistickoj Hrvatskoj, vec zato sto mi se to iz danasnje perspektive cini zanimljivim stoga sto ista ekipa koja se onda prestrasila hrvatske "ljevice", pet godina kasnije jedva ceka posjet zagrebackog esdepeovskog gradonacelnika kao "svog covika".
A do tog posjeta na kraju price ipak nije doslo. Jer su se stvari unutar stranke nesto malo promijenile. I jer je novi celnik stranke shvatio da bez obzira na oblik koketiranja s dijasporom (s kojom zapravo pravog dijaloga nikad nije ni bilo), glasova iz prekomorskih zemalja za njegovu stranku ipak nece biti (dovoljno).
Jer ipak, nemojmo se zavaravati: posljednji talijanski izbori odluceni su glasovima dvojice australskih kandidata za Prodija. A i u Grckoj glas dijaspore u gornjem domu zna biti vazan. A da ne govorimo o proslim hrvatskim izborima!
Podjela na urbanu i ruralnu Hrvatsku zapravo u svojoj osnovi nije horizontalna. Niti se moze shvatiti doslovno uzimana.
Kao prvo, rijec je tu o vertikalnoj podjeli na dvije tradicije i dva shvacanja opstojnosti nacije u prostoru i vremenu, bez obzira radi li se o domovini ili opstanku hrvatskih jezicnih zajednica u svijetu. Urbano pritom ne znaci nuzno napredno, niti je ruralno u ovom slucaju sinonim za nazadno.
Ruralnost imaginarnog hrvatskog globalnog prostora zapravo se krije u podrazavanju mita o kontinuitetu.
S nama u neprekinutoj nisci folklornih slika i dalje zive nasi kraljevi i junaci, izdaje i prevare proslosti, a njima se u jedinstvenom zajednistvu pridruzuju i nogometasi, kao posljednji izdanci autohtonog vertikalno shvacenog hrvatstva. Tako u komentarima vezanim uz povratak (dolazak, zapravo) brace Kovac u hrvatsku nogometnu ligu, mozete procitati kako su oni dobri decki, ali isto tako, sto je kudikamo vaznije (za nogomet valjda), "dobri Hrvati i katolici". Sto je za igrace koji trebaju pojacati momcadi Hajduka i Dinama od neprocjenjive vaznosti.
I uklapa se u lokalni folklor, mit koji u toploj i prisnoj zajednici sigurnosti i neprekinutog jedinstva traje od stoljeca sedmog, bez obzira na izvanjske i unutrasnje probleme s kojima je zemlja suocena.
S druge se, pak, strane urbani kompleks diskontinuiteta najbolje moze iscitati iz rijeci Bernarda Luketicha, vezano uz pitanje bi li Hrvatska bratska zajednica podrzala izbor Ljube Jurcica za hrvatskog premijera.
Ovaj ugledni Amerikanac (hrvatskog podrijetla) kaze, dakle, da bi zajednica kojoj pripada podrzala svakog premijera koji bi radio na suzbijanju korupcije i neimastine.
"Iseljenistvo ne treba glasovati i odlucivati o strankama i kandidatima u Hrvatskoj jer tamo ne placaju porez."
Pa tako kod njega u glavi nije smusa kao kod mojega Chrisa. Koji u Hrvatskoj ne placa nikakav porez. I koji se uvalio u tridesetogodisnji kredit za kucu u zapadnim sydneyskim predgradima. Pa mu buducnost najvise ovisi o gospodarskoj situaciji, kamatnim stopama, inflaciji i kreiranju radnih mjesta u Australiji. A zeli da on, njegova obitelj i obitelj moga poznanika (s troje Australcadi) odlucuju o rezultatima iducih izbora u Hrvatskoj.
Jer vertikalna mitsko-ruralna komponenta u hrvatskom transnacionalnom korpusu misli da na to ima pravo.
Ono, da se zna! Uz dva-tri, mozda i cetiri australska piva..... |
|