OSVRT NA IZLAZAK KNJIGE "HRVATI - KATOLICI U BOSNI I HERCEGOVINI IZMEDJU 1463. I 1995. GODINE PREMA CRKVENIM DOKUMENTIMA", AUTORA FRANJE MARICA

OSVRT NA IZLAZAK KNJIGE "HRVATI - KATOLICI U BOSNI I HERCEGOVINI IZMEDJU 1463. I 1995. GODINE PREMA CRKVENIM DOKUMENTIMA", AUTORA FRANJE MARICA

Sustavna razrada povijesne gradje

Sredinom prosle godine u izdanju Katehetskog salezijanskog centra u Zagrebu izasla je obimna, 900-stranicna povijesno-statisticka knjiga demografa Franje Marica "Hrvati - katolici u Bosni i Hercegovini izmedju 1463. i 1995. godine prema crkvenim dokumentima". Za informaciju citateljima, ova je knjiga trebala biti svojevrsnom prethodnicom istrazivanja Franje Marica objavljenih 1996. u knjizi "Pregled pucanstva Bosne i Hercegovine izmedu 1879. i 1995. godine", koja je izasla kod istog nakladnika. No, zbog nedostupnosti nekih dokumenata i rata, po autorovim rijecima, redosljed izlaska ovih knjiga je drukciji.

Obimni sadrzaj
Zahvaljujuci sacuvanim izvjescima biskupa i franjevackih apostolskih vikara u vrijeme turske uprave o kretanju broja katolika, sve do prvog austrugarskog popisa stanovnistva 1879. godine, te zahvaljujuci strpljivu radu ovoga "povjesnicara bez pedigrea", danas vec imamo - uz nekoliko drugih knjiga razlicitih autora, kao i pretisaka - i u ovoj knjizi obilje podataka i informacija dostatnih za sustavnije znanstveno zaokruzivanje naseg povijesnog hoda na podrucjima danasnje BiH. Pregled brojcanog stanja Hrvata katolika i njihov udjel u pucanstvu BiH ovdje su dani i u tablicama i grafikonima, sto pomaze boljoj preglednosti i razumijevanju sadrzaja. Medjutim, tu su i brojni faksimili, dijagrami te oko sezdeset zemljovida, crno bijelih i u boji.
Obimna grada u knjizi ugrubo je podijeljena na dvije cjeline: "Hrvati katolici na prostorima danasnje BiH za vrijeme osmanlijske vladavine izmedu 1463. i 1878. godine" koja sadrzi pet poglavlja na oko 260 stranica, te drugi dio "Hrvati katolici u vrhbosanskoj crkvenoj pokrajini izmedju 1881. i 1995. godine", na oko 600 stranica u sest poglavlja. Predgovor ovom lijepom izdanju napisao je kardinal Vinko Puljic, a autor otvara knjigu uvodom u kojem daje pregled sadrzaja, uz zahvale brojnim Ijudima i institucijama na suradnji pri prikupljanju i organiziranju grade. Tu je, kao jos jedan prilog, i Kronoloski red nekih crkvenih popisa, izvjesca i shematizama u svezi s Bosnom i Hercegovinom, koji sadrzi popise i izvjesca te shematizme Franjevacke provincije Bosne srebrene, Hercegovacke franjevacke provincije, nadbiskupijske i biskupijske shematizme, kao i neke shematizme Dubrovacke biskupije.

Tisucu "zanimljivosti"
Nasa svekolika danasnja kuknjava nad vlastitom sudbinom u Bosni i Hercegovini u ovoj knjizi svakako dobiva i svoje opravdanje u cinjenicama, jer tu su, u posebnom poglavlju, i podatci o stradanju Hrvata i crkvenih objekata po biskupijama u ratnom razdoblju 1991.-1995. Medutim, povijesno sagledavanje stvari- a ovdje se to itekako primjecuje - ne trpi ulogu pojedinacnog trenutka u povijesti, te se ovdje objektivizirana znanstvenost i ne cini toliko pesimisticnom i onespokojavajucom. Valja stoga podsjetiti i na vrijeme Eugena Savojskoga, iza koga 1697. godine na podrucjima turske okupacije u Bosni gotovo da i nije ostalo Hrvata katolika (primjerice, i sredinom 18. st. Hrvata katolika je BiH bilo tek oko 9 %). Ipak, u iducih 200 godina njihov broj je narastao do 334.000, sto u svom predgovoru posebno naglasava i kardinal Puljic.

Gdje su katolici nestajali?
Zbog aktualnosti trenutka spomenut cemo ovdje i par cinjenica iz ove Mariceve knjige, vezanih tek za vrijeme dolaska Turaka na ova podrucja, a koje inace uvijek "promaknu" muslimanskim povjesnicarima, u skolskim udzbenicima ili na Internetu, svejedno je.
Dakle, 1477. godine u Foci, tadasnjem sjedistu turskog sandzaka koji je obuhvacao i Hercegovinu, bilo je 227 krscanskih katolickih kuca, 33 odrasla prema turskim sluzbenim defterima neozenjena muskarca i 5 udovica, a samo 3 muslimana! Tada se katolici sluzbu Bozju obavljali u romanickoj crkvici iz 12. st., a ona je 1506. pretvorena u danasnju Carevu dzamiju. Foca je ovdje zanimljivo mjesto, jer se tamo hrvatsko ime danas gotovo i ne spominje. Stoga je za usporedbu zanimljivo i stanje u Mostaru 1519. - tada je Mostar imao 75 krscanskih katolickih i 19 muslimanskih obitelji. Nesto malo ranije, 1485. godine, Visoko je imalo 232 katolicke obitelji i samo 7 muslimana. Mogli bismo po mjestima ovako nabrajati unedogled. Medutim, za ilustraciju siroj javnosti dovoljni su i ovi podatci. No, uz jos nekoliko slikovitijih.
Takoder po turskom sluzbenom defteru iz 1489., te je godine u bosanskom sandzaku (cetverokut Novi Pazar - rijeka Sana - Maglaj - Ivan planina) bilo 25.068 krscanskih i 4.485 muslimanskih obitelji. Ako bismo sada isl ii u "sirinu", uzet cemo dva podatka u razmaku od stotinu godina za prostore danasnje BiH. Dakle, ponovno po sluzbenim turskim dokumentima, 1528./30. godine u danasnjoj je BiH bilo oko 360 tisuca katolika ili oko 57% ukupnog pucanstva, 220 tisuca muslimana ili oko 34%, a pravoslavaca oko 55 tisuca ili tek 9 %. Nakon stotinu godina, 1624. u Bosni je bilo vec 900 tisuca muslimana, 300 tisuca katolika i 150 tisuca pravoslavaca.
Gdje su katolici u meduvremenu "nestajali", najmodernija nam "povijesnost" dr. Mustafe Imamovica i ostalih danas nista ne govori. Po njihovim "podatcima" katolici su bili "radni elementi" koje su Turci naseljavali u Bosnu! Strucno cemo misljenje povjesnicara i demografa o tome, kao i ovoj knjizi, svakako priacekati. Ali, da nije zdrave pameti... I da nije ovakovih knjiga... i grozde bi na vrbi raslo!
Dragan Simovic/HIC Mostar

http://www.hic.hr/dom/261/dom15.htm