Hrvatska protiv katoličkog stava o općoj zabrani kloniranja ljudskog bića |
Hrvatska protiv katoličkog stava o općoj zabrani kloniranja ljudskog bića
Za zasjedanja 58. Opće skupštine UN-a u New Yorku, od 29. rujna do 3. listopada, bilo je riječi i o donošenju Međunarodne konvencije o zabrani ljudskog kloniranja. O tome se u hrvatskim medijima, i svjetovnim i crkvenim, još ništa nije pisalo, a vrlo je zanimljiva činjenica koju je poziciju oko tog problema zauzela Hrvatska.
Priča o toj konvenciji započela je još za 56. zasjedanja Opće skupštine UN-a 2001. godine, kada je na zajednički zahtjev Francuske i Njemačke u svoj dnevni red uvrstila točku pod nazivom "Međunarodna konvencija protiv reproduktivnog kloniranja ljudskih bića". Na istom zasjedanju, kao rezultat francusko-njemačke inicijative, usvojena je rezolucija kojom je osnovan Ad hoc odbor za usvajanje konvencije protiv reproduktivnog kloniranja ljudskih bića, otvoren svim državama, koji je trebao definirati mandat za pregovore o takvom međunarodnopravnom instrumentu. Hrvatska je bila jedan od kosponzora rezolucije o osnivanju Ad hoc odbora.
Odbor je započeo s radom u veljači 2002. godine. Podloga za raspravu bio je francusko-njemački prijedlog o postepenom ("step-by-step") pristupu prema kojemu bi prvi korak trebao biti zabrana reproduktivnog kloniranja koje načelno podržavaju sve države, dok bi se reguliranju ostalih oblika kloniranja (terapeutsko koloniranje) pristupilo naknadno. Glavni protivnik ovog prijedloga bile su SAD te pojedine katoličke države na čelu sa Španjolskom, Italijom, Kostarikom i Svetom Stolicom (u UN-u ima status stalnog promatrača) koje su tražile izričitu zabranu svih oblika kloniranja, navodeći da bi parcijalna zabrana implicitno legalizirala ostale oblike kloniranja. Iako je i Hrvatska velikom većinom katolička zemlja, hrvatsko izaslanstvo zalagalo se za zabranu kloniranja ljudskih bića te uključivanje perspektive zaštite ljudskih prava u buduću konvenciju, ne ulazeći pritom u distinkciju između reproduktivnog i terapeutskog kloniranja.
Rasprava je nastavljena u rujnu 2002. godine u okviru posebne radne skupine Šestog (pravnog) odbora Opće skupštine UN-a. Završila je bez sporazuma o pokretanju pregovora o konvenciji, iako su neke ranije podozrive zemlje (kao Velika Britanija i Singapur) učinile pozitivan iskorak i, suočene s mogućnošću opstrukcije daljnjih pregovora, priklonile se njemačko-francuskom "postepenom" pristupu. Predstavljena su dva oprečna prijedloga rezolucije o ovoj točki: francusko-njemački koji ide za parcijalnom zabranom kloniranja i španjolsko-američki koji traži zabranu svakog oblika kloniranja ljudskih bića. Tada je postalo jasno da Šesti odbor neće uspjeti postići konsenzus o tekstu rezolucije koji bi akomodirao ova dva različita pristupa. Da bi se izbjeglo glasovanje, postignut je dogovor o usvajanju sasvim tehničke odluke o prenošenju rasprave o ovoj točki na iduće zasjedanje Opće skupštine UN-a.
Rasprava o ovom pitanju nastavljena je na 58. zasjedanju, prvo u okviru Ad hoc odbora, a zatim u Šestom odboru Opće skupštine. Podloga za raspravu bila je, s jedne strane, kostarikanski nacrt rezolucije koji predviđa izradu konvencije koja potpuno zabranjuje kloniranje (kako reproduktivno, tako i terapeutsko), a s druge strane njemačko-francuski Position paper koji se i dalje temelji na postepenom pristupu zabrani kloniranja i smatra da ova dva oblika kloniranja treba regulirati odvojeno. Pri tome kostarikanski prijedlog (koji slijedi vrlo slični prošlogodišnji američko-španjolski nacrt) čvrsto podupiru SAD, a od europskih država samo Španjolska, Portugal i Italija. Ostali kosponzori uključuju niz malih otočnih država, srednjoazijske države, te nekoliko manjih latinskoameričkih i afričkih država - među kojima su i Kenija, Nigerija i Argentina. S druge strane, francusko-njemački prijedlog do sada su izričito podržavale Belgija, Danska, Finska, Grčka, Mađarska, Lihtenštajn, Latvija, Luksemburg, Norveška, Švicarska, Brazil, Kanada, Kina, Kuba, Japan... Čini se da njemačko-francuski prijedlog uživa nešto veću podršku, no za sada se no može predvidjeti ishod glasovanja. Hrvatska se do sada priklanjala francusko-njemačkoj inicijativi za postepeni pristup međunarodnopravnom reguliranju zabrane kloniranja. U siječnju ove godine Nacionalno bioetičko povjerenstvo za medicinu Vlade RH usvojilo je i službeni stav koji načelno podržava njemačko-francusku inicijativu.
Ovo je samo jedan u niza primjera kako je u Hrvatskoj deklarativno katoličanstvo jedno, a praktično opredjeljenje nešto sasvim drugo. Crkveni nauk o prenošenju ljudskog života iznesen je u brojnim dokumentima. Ovdje ćemo spomenuti samo neke:
- "Donum vitae" (Dar života): "Moraju se smatrati suprotnim moralu svi pokušaji ili nagađanja koja hoće dobiti ljudsko biće bez sveze sa spolnošću putem 'blizanačkog cijepanja', kloniranjem, partenogenezom, budući da su u suprotnosti i s dostojanstvom ljudskog rađanja i s dostojanstvom bračnog sjedinjenja".
- Izjava Papinske akademije za život: "U tijeku kloniranja izopačeni su temeljni odnosi ljudske osobe: sinovstvo, krvna srodnost, srodstvo, roditeljstvo. Jedna žena može biti sestra blizanka svoje majke, lišena biološkog oca i biti kći svoga djeda. Već je sa FIVET-om bila uvedena zbrka porijekla, ali u kloniranju se obistinjuje korjeniti lom takvih veza".
Terapijsko kloniranje ljudskog embrija - tehnički i moralno - ne razlikuje se od onog tzv. običnog kloniranja embrija. Razlika mu je jedino u nakani: ne izvodi se da se dobije željeno dijete, već samo željeni embrij kojemu se dopušta razvoj do određenog broja stanica, a onda bi se upotrijebio za proizvodnju željenog tkiva ili organa. Terapijsko kloniranje ljudskih embrija zapravo znači proizvodnju i ubijanje embrija. Valja istaknuti: liječenje i ozdravljenje bolesnih ljudi uistinu je hvale vrijedno djelo, dobar i plemenit cilj. Uza sve to, kao i posvuda, i ovdje se postavlja neizbježivo i neumoljivo pitanje: Na koji način se to liječenje ili ozdravljenje postiže? Učiteljstvo Crkve upozorava: "Liječnički zahvati ne smiju se procjenjivati isključivo sa svoje tehničke strane";. Etičko i znanstveno vrednovanje nekog eksperimenta (kao i odobrenje takvog postupka) uzima u obzir i načine i materijal upotrijebljen tijekom istraživanja.
Terapijsko kloniranje embrija zahtijeva se i pokušava opravdati u ime ljudskih prava na život i zdravlje budući da su po Općoj povelji UN-a, priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu. Povelja međutim kaže: "Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima". Deklaracija nezavisnosti SAD iz godine 1776. kaže: "Mi smatramo da su ove istine same po sebi jasne: da su svi ljudi stvoreni jednaki; da su od Stvoritelja obdareni stanovitim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i težnja k sreći". Terapijsko kloniranje embrija niječe i osobnost i prava i dobra dotičnog embrija. Evangelium vitae ističe: "Crkva je uvijek naučavala i još sada uči, da se plodu ljudskog rađanja, od prvog časa njegova postojanja, jamči bezuvjetno poštovanje koje moralno pripada ljudskom biću u njegovoj potpunosti, tjelesnom i duhovnom jedinstvu; Ljudsko biće se mora poštivati i s njime valja postupati kao s osobom od samog njegova začeća pa mu se stoga od toga istoga časa moraju priznati prava osobe, među kojima je prije svega nepovredivo pravo svakog nevinog ljudskog bića na život.".
Izjava Papinske akademije za život ocjenjuje etički-moralno neprihvatljivim terapijsko kloniranje ljudskih embrija, kao i sudjelovanje u tom pothvatu, te podsjeća: "Mogućnosti, koje su sada već potvrđene, korištenja matičnih stanica odraslih za postizanje istih ciljeva koji se žele postići matičnim stanicama zametka - premda se zahtijevaju brojni daljnji koraci prije no što se dođe do jasnih i konačnih rezultata - ukazuju na taj put kao najrazboritiji i najhumaniji način za ispravan i valjan napredak na tome polju istraživanja i u terapijskoj primjeni koje ono obećava. Te primjene nesumnjivo predstavljaju izvor velike nade znatnom broju oboljelih".
Dan nakon vijesti o kloniranju ljudskog embrija u SAD-u, Ured za tisak Svete Stolice dao je priopćenje u kojem se ističe da se početak ljudskog života ne može određivati dogovorom, parlamentarnima izglasavanjem: "Stoga, unatoč deklariranim 'humanističkim' nakanama onih koji su najavili zapanjujuća liječenja tim načinom, što ide putem kloniranja, smireno ali odlučno vrednovanje je nužno koje će pokazati moralnu težinu toga projekta i motivirati njegovu nedvojbenu osudu". Podsjećajući na mogućnost dobivanja matičnih stanica drugim putem, izjava veli: "To je put koji svaki znanstvenik mora slijediti kako bi sačuvao najveće poštovanje za čovjeka, tj. za sama sebe". Budući da dvojbenom predloženom terapijskom kloniranju postoji i znanstvena i etička alternativa, ono je apsolutno neprihvatljivo. Dokle god se ne dobije jasan i zadovoljavajući odgovor na pitanje o statusu ljudskog embrija, kao i o dobivanju matičnih stanica iz odraslog organizma, najmanje što se može tražiti u ime etike i morala, jest moratorij na terapijsko kloniranje ljudskih embrija.
2.9.2004
piše: Zvonimir Despot
http://www.kriz-zivota.com/tekstovi.php?id=43&rubrika=18 |
|