Najbolji tumači između bratskih naroda i srca Europe

Piše: Marin Sopta
U Memorandumu Hrvata muslimana pročitanom na Sveislamskom kongresu, o kojem Vincent Lateva, dopisnik AFP-a, kaže da je »od svih do sada održanih sastanaka uopće, ovaj skup islamske misli najznačajniji i najreprezentativniji«, među ostalim, stoji:
»Hrvatski narod u današnje doba ima otprilike šest milijuna stanovnika, od kojih su oko jedan milijun Hrvati muslimanske vjere, dok su ostali rimokatolici. Hrvatski narod jest jedini europski narod (uz albanski) koji u svom sastavu ima jaču skupinu pripadnika islamske vjere«.
U Memorandumu se zatim govori o prvim povijesnim dodirima između Hrvata i muslimana, gdje su Hrvati pomogli Arapima. »U sirijskoj vojsci Abduralimana bilo je, prema svjedočanstvima, dvadeset tisuća hrvatskih vojnika godine 677 poslije Krista, za vrijeme napada na Carigrad.«
Veoma se jezgrovito i sažeto iznosi povijest Hrvata muslimana za vrijeme austrougarske okupacije Jugoslavije, govori o stvaranju države Hrvatske, o četničkim pokoljima muslimana u Plevlji, Čajničima i Foči.
Na kraju Memoranduma se kaže: »Slobodi nas Hrvata muslimana u državi hrvatskoj ona jedina može biti jamstvo za slobodni razvitak i život islama u toj zapadnoj kuli naše vjere...
Mi upravljamo naše molbe Motamar-el-Alam-e-Islam, a po njemu cijelom islamskom svijetu da upozna vrlo opasan položaj u kojem su Hrvati muslimani, kako smo to eto naprijed opisali. Osobito molimo svu islamsku braću, da podupru zahtjeve i potrebe milijuna svoje vjerske braće, da bi napokon i oni dobili punu vjersku slobodu. Isto tako molimo, da ih poduprete u njihovu vapaju za slobodnom hrvatskom državom, jer je država jedino jamstvo za svaki budući život, a osobito u Hrvatskoj.
A kada jednom dobijemo s pomoću Velikog Alaha svoju nezavisnu državu Hrvatsku mi ćemo biti sposobni ne samo održati tu najveću skupinu muslimana u Europi, nego ćemo, kao i u prošlosti, biti najbolji tumači i veza između bratskih naroda i srca Europe.«
U ime Hrvata muslimana u emigraciji taj memorandum potpisali su dr. Džafer Kulenović, bivši predsjednik Hrvatske državne vlade; prof Hakija Hadžić; Hasan Čustović, utemeljitelj Društva Hrvata u Siriji 1948. godine i urednik Hrvatske volje (1949. – 1952.) i pukovnik HOS-a vitez Ibrahim Prvić-Pjanić, bivši viši dužnosnici u NDH prof. Hasan i Alija Šuljak, te ostali Hrvati na Srednjem istoku.
Kao što sam već spomenuo, Memorandum je imao velikog odjeka na Kongresu zbog toga što je jedan od potpisanih bio dr. Džafer Kulenović, koji je imao dobru reputaciju i poznanstva u islamskom svijetu.
Dr. Džafer Kulenović po završetku studija u Zagrebu, gdje postaje doktorom prava, odlazi raditi kao odvjetnik u Bihać i Brčko. Postaje članom Jugoslavenske muslimanske organizacije a 1920. godine izabran je za narodnog zastupnika u Jugoslaviji. Veoma blisko surađuje sa Stjepanom Radićem. Nakon smrti dr. Spahe preuzima njegovo mjesto predsjednika Jugoslavenske muslimanske organizacije. Bio je ministar u kraljevskoj vladi, a 7. studenoga 1941. godine postaje dopredsjednikom Hrvatske državne vlade. Nakon kratkog boravka 1945. u savezničkom logoru u Austriji iz kojeg uspijeva pobjeći u Italiju. Iz Italije s obitelji odlazi u Tursku, zatim u Damask, gdje umire 1956. godine u 65. godini života.
Imajući u vidu događaje koji su se odigrali na ovim našim prostorima od 1990. godine do danas, naročito proces koji još traje u susjednoj Bosni i Hercegovini, veoma je zanimljivo iznijeti razmišljanja i neke od teza poznatog znanstvenika dr. Asafa Durakovića koje je on iznio u svojoj knjizi »Mjesto Muslimana u Hrvatskoj narodnoj zajednici«.
U toj svojoj knjizi, bolje reći brošuri, tiskanoj 1972. god u Torontu, veoma je važno spomenuti neke osobitosti kako bismo mogli pravilno shvatiti značenje autorovih teza i poruka.
Odmah na početku treba istaknuti da je dr. Asaf Duraković završio visoke škole u bivšoj Jugoslaviji da bi nakon toga stekao veliku reputaciju i ugled, radeći i predavajući na poznatim i svjetski priznatim institucijama u Hamiltonu, Rochesteru i Washingtonu. Također, treba istaknuti da je za svoju knjigu obilno koristio literaturu poznatih i priznatih autora poput Happela Muriela, Settona Watsona, Ivana Mužića, Saliha Balića, Mladena Čaldarevića, Atifa Purivatra, Dominika Mandića i drugih.
(Nastavlja se)
(Vjesnik, 05. listopada 2004.)

http://www.vjesnik.hr/razno/Dijaspora/Default.asp?c=32