NOVI PRIJEVOD KUR’ANA |
NOVI PRIJEVOD KUR’ANA
NOVI PRIJEVOD KUR’ANA
Esad DURAKOVIĆ
Zanosno učenje Kur’ana i njegov Božanski Smisao prate me otkako znam za se. Cijeli svoj dosadašnji radni vijek posvetio sam arapskom jeziku i arapsko-islamskoj kulturi, ali nikada nisam pomislio da ću se odvažiti na tako težak i rizičan poduhvat kao što je prevođenje Kur’ana, a onda sam - negdje u popodnevu životne dobi - osjetio tako snažan poriv da mu se nisam mogao oduprijeti. Završavajući prijevod Kur’ana na bosanski jezik, osjećam se sretnim što sam pokušao odgovoriti tome porivu, ali istovremeno osjećam zebnju zbog mogućih propusta ili manjkavosti koje moj prijevod nosi, jer dobro znam da ovaj izvorni tekst ostaje iznad svakog prevodilačkog podviga. Na to mogu reći samo slijedeće: Molim Boga da me sačuva ljudske zluradosti.
Činjenica da sam ipak odlučio upustiti se u prevođenje Kur’ana ukazuje na to da sam imao naročite razloge, tim prije što moj prijevod dolazi na privremeni kraj niza relativno uspjelih prijevoda Kur’ana na bosanski jezik. Zato osjećam potrebu da ovim Zapisom pokušam objasniti svoje motive i ukazati na svoja prevodilačka nadanja.
Nije mi poznato da u svijetu ima tako mala zemlja kao što je Bosna sa ovakvim izobiljem prijevoda Kur’ana. Izuzimajući prijevod svećenika Miće Ljubibratića (Beograd, 1895), koji je, zapravo, prijevod francuskoga prijevoda, u Bošnjaka je do ovoga časa objav-ljeno čak šest prijevoda integralnog teksta Kur’ana: Ali Riza Karabeg (Mostar, 1937), Muhamed Pandža i Džemaludin Čaušević (Sarajevo, 1937), Besim Korkut (Sarajevo, 1977), Mustafa Mlivo (Bugojno, 1994), Enes Karić (Sarajevo, 1995) i skorašnji prijevod njemačkog prijevoda koji je, sa obimnim tefsirom, sačinio u deset svezaka Ramo Atajić (München, 2001).
Većina ovih prijevoda, upravo navedenim hronološkim slijedom, svjedoči o sazrijevanju prevodilačkog iskustva - sve do prijevoda Enesa Karića, koji smatram najzrelijim. Iako je Ataićev prijevod hronološki posljednji, smatram da je on u nizu vrlo važnih detalja ostao ispod domašaja Karićevog prijevoda, a s druge strane, i načelno - vjerujem da je suvišno izdavati prijevod prijevoda, kad već imamo barem dva izravna kvalitetnija prijevoda Kur’ana - Korkutov i Karićev, utoliko prije što u Ataićevom prijevodu nigdje nije imenovan ni prevodilac na njemački jezik.
Odlika svih naših relevantnih prijevoda Kur’ana proizlazi iz činjenice da su ih radili eminentni teolozi (tu riječ upotrebljavam uslovno za ulemu), što je odlučujuće utjecalo na njihove prevodilačke ciljeve i na tehniku prevođenja. Naime, prevodioci su svoj zadatak ograničili na prenošenje smisla teksta, odnosno na prenošenje motiva (mažani), pa Korkutov prijevod ističe podnaslovom da je to Kur’an s prijevodom značenja. Ako se ovi prijevodi vrednuju prema tome u kojoj mjeri su postigli zadate ci-ljeve, onda se bez kolebanja može reći da su uspjeli, jer su teološki tačni i pouzdani, posebno Korkutov i Karićev, pri čemu opet ističem da sočni jezik Karićeva prijevoda i uočljiva ritmizacija teksta predstavljaju iskorak u odnosu na sve zatečene prijevode.
Uprkos mome ukazivanju na ovakve karakteristike prijevoda Kur’ana, neumjesno je klasificirati ih na teološke, filozofijske, ili - kako bi neko mogao pogrešno odrediti moj prijevod - na književne prijevode; tako se mogu klasificirati komentari, ali ne i prijevodi Kur’ana koji mogu biti samo loši, dobri, bolji itd.
Dominantno teološko obrazovanje i orijentacija prevodilaca dovelo je do relativne zasićenosti takve vrste prevođenja Kur’ana na bosanski jezik. Budući da sam intenzivno komunicirao sa svim ovim prijevodima, u svakom ajetu i u svakoj sintagmi, smatram da su oni kulturno-povijesno dragocjeni i dovoljno samosvojni, ali i da istrajavanje na “prijevodu značenja” suočava autore prijevoda (to se često i zbiva u njihovim prijevodima) sa iskušenjima da izvornik prevode interpretativno, tefsirski, a to su već ozbiljna ogrješenja o neke druge veoma važne slojeve teksta.
Naime, općepoznata je činje-nica da Kur’an snažno insistira na rječitosti kao na božanskome daru čovjeku, da istrajava na stilogenosti, na izvanrednoj strukturi rima i refrena, na lapidarnosti - uopće, Kur’an predstavlja tekst jedinstven i sa stanovišta forme u kojoj se objavljuje Uzvišena Sadržina. Imajući u vidu tu činjenicu, postavlja se retoričko pitanje o estetskoj adekvatnosti i funkcionalnosti prijevoda koji se svjesno i a priori ograničavaju samo na “značenje”, odnosno na prijenos motiva izvornika. Zato se prijevodi Kur’ana u svijetu, koliko mi je poznato, u najvećem broju pojavljuju estetski silno reducirani, zapravo osiromašeni do stilske depresivnosti, često u trivijalnoj formi; dok je izvorni tekst tokom povijesti stalno uvodio u zanos slušaoce/čitaoce, dotle čitaoci prijevoda nisu u stanju ni naslutiti ljepotu izvornika. Neprihvatljivo je da taj izuzetni i mnogoslojni tekst prevodilac reducira na (teološko i filološko) prenošenje “značenja”, uprkos značajnoj činjenici da tekst tako superiorno - neponavljački i neponovljivo - demonstrira ljepotu stila i forme općenito.
Prevodilačko pravdanje da je stil Kur’ana nadnaravan, te da ne treba ni pokušati prenijeti ga - makar jednim dijelom - smatram neopravdanim: iako je stilski nadnaravan, Kur’an se, kao takav, objavljuje čovjeku, odnosno njegovome iskustvu i sposobnosti za recepciju izvanredne forme, pri čemu Kur’an naglašava kako je stilistika ili stilogenost izraza (al-bayan) jedan od najznamenitijih Božijih darova čovjeku, dar koji je doveden u istu ravan sa dva druga vjerovatno najvažnija Božija dara:
Svemilosnik / Kur’anu naučava / Čovjeka stvara / Lijepom izražavanju ga poučava (Sura 55).
Zbog toga vjerujem da je prevodilačko opredjeljenje samo za prenošenje “značenja” pogrešno, iako je ono povijesno utemeljeno i moguće je naći objašnjenje za to. Naime, pošast ideologije orijentalizma istrajavala je na obrazlaganju književnih vrijednosti Kur’ana zato da bi se s te pozicije moglo tvrditi kako je on Muhammedovo djelo. Otuda se u muslimana najčešće javlja refleksni strah čim se počnu afirmirati književne vrijednosti kur’anskoga teksta - to se uglavnom uzima kao nagovještaj svetogrđa. Valja imati razumijevanja za to. Međutim, i u skladu s vjerom da je Kur’an Božija Riječ, nužno je da on, upravo kao takav, bude iskazan božanski lijepim stilom, u briljantnoj formi. Istovremeno, svakome ko uopće nešto zna o književnim vrijednostima jasno je da iz obilnog korišćenja književnih sredstava u nekome tekstu ne proizlazi nužno da je taj tekst umjetnost: kur’anski stil kao stil Objave jest argumentativan, a ne estetski; premda koristi književna sredstva u mjeri i na način nedosegnut u arapsko-islamskoj tradiciji, Kur’an nije umjetničko djelo.
Znajući, dakle, kako Kur’an istrajava na ljepoti forme u kojoj se objavljuje, smatram da je prevodilac dužan uložiti optimalne napore kako bi prenio ne samo jedinstvenost Vjere saopćene u njemu nego i (božansku) neponovljivost forme u kojoj je Vjera saopćena, makar to bilo i dijelom koji će omogućiti da se zaslugom prijevoda tek nasluti ljepota izvornika.
U zreloj fazi ovih mojih saznanja i iskustava, pojavio se imperativ koji sam spomenuo na početku svoga Zapisa. Naime, vjerujem da je nužno najzad se odvažiti na prevođenje Kur’ana koje će zahvaćati njegovu briljantnu formu, a smatrao bih uspjehom ako bi moj prijevod bio barem podsticaj da i drugi prevodioci pođu u tome pravcu.
Svjestan te potrebe, nastojao sam da u svoj prijevod prenesem što je moguće više discipliniranih a zvonkih rima izvornika i razdraganost njegovih refrena; brižljivo sam ritmizirao tekst i u granicama svojih mogućnosti istrajavao na optimalnom prenošenju stilogenosti izvornika; u okviru dužih ajeta, gradio sam unutarnju rimu i ritam, nastojeći da postignem zvukovne efekte makar bliske izvorniku. Radi lakšeg praćenja udara ritma i organiziranja rime, priložio sam u aneksu prijevoda tabelu sa strukturom rima po surama. U domenu sintakse, posebnu pažnju posvećivao sam - u odnosu na zatečene prijevode na bosanski jezik - potrebi da izvornikovu obilnu upotrebu koordinirajućih veznika (što je jedna od specifičnosti klasičnoga arapskog jezika) prenosim u odgovarajuće subordinirajuće adekvate, brinući da to ne bude na štetu afirmiranja stilskih figura, odnosno fonostilema - čime se nizanje naporednih rečenica, koje može djelovati relativno monotono u našem jeziku, preobražava u svojevrsni dinamizam zavisnosloženih rečenica. Odmjereno korišćenje inverzija ima zadatak da ističe patos sakralnoga teksta, da sudjeluje u gradnji rime i da podržava ritmizaciju teksta. Pri tome sam stalno imao na umu dvije velike opasnosti. Prvo, koristeći ova prevodilačka sredstva, strepio sam od trivijalnosti, jer znam da prenosim izvanredan sakralni tekst. Drugo, budući da je Kur’an Božija Riječ, jedan od glavnih mojih ciljeva bio je da nikada ne priđem onoj granici na kojoj bi se - prenaglašavanjem poetske fukcije jezika i esteticizmom - oduzela tekstu argumentativnost kao njegova temeljna odlika.
Uprkos svim teškoćama i rizicima prevođenja Kur’ana, nikada se u tome jedinstvenom iskustvu nisam osjećao bespomoćnim ni frustriranim: ostao sam ozaren i radostan, istinski skrušen pred raskošnom ljepotom izvornika.
Konačno, imao sam u vidu da i ovaj tekst Kur’ana, koji ljudski rod ima na arapskom jeziku, zapravo je svojevrsni i prilagođeni ispis iz Majke-Knjige koja se čuva u Božijoj Onostranosti, a čiju ljepotu u apsolutnoj izvornosti ne bi mogli podnijeti ljudsko srce i um, pa je stoga Kur’an ispisan za ljude u formi pred kojom njihov um zastane a srca zatrepere, kako samo pred božanskom ljepotom mogu zatreperiti.
SURA 77.
ODASLANI - AL-MURSALAT
(Objavljeno u Mekki, osim ajeta 48; ajeta 50; objavljeno poslije sure Klevetnik - al-Humaza)
U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga
1. Tako Mi Onih što zaredom se odašilju,
2. Pa kao vjetrovi olujni hitaju,
3. I tako mi Onih što valjano objavljuju,
4. Te pouzdano razdvajaju,
5. I Objavu dostavljaju,
6. Kao opravdanje ili opomenu -1
7. Ono što vam je obećano sigurno će se zbiti!
8. Jer kada sjaj zvijezda ugasne,
9. I Nebo kada se raspukne,
10. I planine kada se sravne,
11. I poslanici kada se sakupe u čase određene:
12. “Za koji dan odloženo je?”
13. “Za Dan Razluke!”
14. A znaš li ti šta je Dan Razluke?
15. Teško toga Dana poricateljima!
16. Nismo li propast dali drvenim narodima,
17. Pa ih naslijedili potonjima;
18. Isto ćemo učiniti s grješnicima -
19. Teško toga Dana poricateljima!
20. Zar vas Mi ne stvaramo od tečnosti koja je ništavna,
21. Pa je stavljamo sred mjesta sigurna,
22. Do vremena utvrđena?!
23. Tako Mi određujemo, a Naša moć je izvanredna!
24. Teško toga Dana poricateljima!
25. Nismo li Zemlju sabiralištima učinili
26. Radi živih i mrtvih;
27. Na njoj planine visoke načinili i pitkim vodama vas napojili -
28. Teško Toga Dana poricateljima!
29. Idite ka onome što proglašavali ste lažima,
30. Idite ka Dimu U Prama Tri,
31. Koji ne daje hlada niti će od plama zakloniti;
32. Zbilja, iskre nalik kulama će bacati,
33. Nalik devama riđim -
34. Teško toga Dana poricateljima!
35. Oni prozboriti neće toga Dana,
36. I pravdanja im neće biti dopuštena -
37. Teško toga Dana poricateljima!
38. To je Dan Razluke: vas smo sabrali i pokolje-nja prvotna,
39. Pa prevarite Me ako raspolažete varkama -
40. Teško toga Dana poricateljima!
41. Bogobojazni će biti u hladovini i među vrelima,
42. I sred voća prema njihovim željama:
43. “Jedite i pijte, ugodno neka je, prema vašim je djelima!”
44. Takvu ćemo nagradu dati dobročiniteljima -
45. Teško toga Dana poricateljima!
46. Jedite i uživajte zakratko: vi pripadate grješnima -
47. Teško toga Dana poricateljima!
48. A nisu se saginjali kad “Sagnite se!” rečeno je njima -
49.Teško toga Dana poricateljima!
50. Ako ne Kur’anu, onda kojim će povjerovati riječima!
2
SURA 81.
ZGASNUĆE - AL-TAKWIR
(Objavljeno u Mekki; ajeta 29;
objavljeno poslije sure Plamen - al-Lahab)
U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga
1. Kada Sunce zgasne,
2. I zvijezde kada potamne,
3. I planine kada budu pokrenute,
4. I deve steone kada budu napuštene,
5. I kada se sakupi zvjerinje,
6. I mora kada uzavre,
7. I duše kada budu spojene,
8. I kada bude pitana djevojčica koja živa sahra-njena je
9. Zbog kakve krivnje umorena je,2
10. I Knjige-Zapisi kada se otvore,
11. I Nebo kada nestane,
12. I Džehennem kada bukne,
13. I Džennet kada se primakne -
14. Šta je pripremila, duša će biti obaviještena o tome.
15. Ne! Zaklinjem se zvijezdama što se skrivaju,
16. Što plove pa iz vida nestaju,
17. I tako Mi noći na izmaku,
18. I tako Mi jutra pri njegovu disanju -
19. Zaista, to je govor Izaslanika Časnoga,3
20. Moćnoga, koji je cijenjen kod Gospodara
al-Arša,
21. Kojega slušaju i koji Onamo ima povjerenja;
22. A drug vaš nije luda:4
23. Na obzorju jasnome on je zaista ugledao ga,
24. I u vezi sa Onostranim on se ne suzdržava,
25. I Kur’an nije govor prokletog Šejtana,
26. A vi ipak idete - kuda?!
27. Kur’an nije ništa drugo do opomena svjetovima,
28. Onome od vas ko hoće da se drži Pravoga puta,
29. A vi ne možete ništa htjeti ako to ne ushtije Gospodar svjetova!
2
SURA 82.
RASCJEPLJENJE - AL-’INFITAR
(Objavljeno u Mekki; ajeta 19;
objavljeno poslije sure Oni koji čupaju - al-Nazižat)
U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga
1. Kada se Nebesa pocijepaju,
2. I zvijezde kada se porasipaju,
3. I mora kada se ispreljevaju,
4. I mezari kada se ispreturaju -
5. Šta su pripremile, a šta propustile duše će da saznaju.
6. Čovječe, zašto si u odnosu na Gospodara Plemenita zaslijepio,
7. Koji te stvorio, pa te uredio i skladnim učinio -
8. U obliku u kakvom je htio On te sastavio?!
9. Nipošto! Vi čak smatrate lažnom Vjeru,
10. A nad vama zaista Čuvari bdiju,
11. Pisari koji počast imaju,
12. Ono što činite oni znaju;
13. Zasigurno, čestiti će Blagodat da uživaju,
14. A razvratni će, zaista, u Pakao da se smještaju,
15. Na Dan Vjere gorjet će u njemu,
16. I više neće da ga napuštaju.
17. A šta znaš ti o Danu Sudnjemu,
18. I još jednom: Šta znaš ti o Danu sudnjemu?!
19. Toga Dana jedna duša neće pomagati drugu; tada će sva vlast pripadati Allahu.
SURA 84.
CIJEPANJE - AL-’INŠIQAQ
(Objavljeno u Mekki; ajeta 25; objavljeno poslije sure Rascjepljenje - al-’Infitar)
U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga
1. Kada se rascijepi Nebo,
2. I povinuje se Gospodaru svome, a morat će učiniti to,
3. I kada se opruži tlo Zemljino,
4. I izbaci ono što je u njoj, te se ona isprazni potpuno,
5. I povinuje se Gospodaru svome, a morat će učiniti to -
6. Ti ćeš svoj trud zateći, čovječe koji se silno trudiš zarad Gospodara:
7. Kome se nađe u desnici Knjiga,
8. Taj će lahko račun položiti,
9. I svojima će se radostan vratiti,
10. A kome se Knjiga dadne iza leđa njegovih -
11. Taj će propast prizivati,
12. I u Ognju će gorjeti
13. Jer je sa svojima znao likovati
14. Vjerujući da se neće vratiti.
15. Naprotiv! Gospodar njegov u stanju ga je prozrijeti!
16. Purpurom večernjim zaklinjem se,
17. I noći, i onim što ona tamom obavije,
18. I Mjesecom zaobljen kada je -
19. Sigurno ćete prelaziti iz težeg u teže stanje!
20. Pa šta im je - zašto ne vjeruju, /Sedžda/
21. I Kur’an kada im se čita - zašto čelima po tlu ne padnu?!
22. Oni što ne vjeruju - poriču,
23. A Allah zna primisao njihovu -
24. Zato im radovijesti bolnu kaznu,
25. A oni koji budu vjerovali i dobro činili - oni će dobiti nagradu neiscrpnu.
2
SURA 95.
SMOKVA - AL-TIN
(Objavljeno u Mekki; ajeta 8; objavljeno poslije sure Sazviježđa - al-Buruđ)
U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga
1. Tako Mi smokve i masline,
2. I Gore Sinajske,
3. I grada ovoga što siguran je -
4. Čovjeka smo stvorili u obličju koje je najljepše,
5. Potom ćemo vratiti ga na stepene najjadnije,
6. Osim onih koji su vjerovali i dobro činili - nagrada neiscrpna njihova je.
7. Pa još da Vjeru poričeš, šta navodi te?!
8. Najpravedniji sudija zar Allah nije?!
2
SURA 100.
DEVE KOJE JURIŠAJU - AL- ‘ADIYAT
(Objavljeno u Mekki, ajeta 11; ˝
objavljeno poslije sure Vrijeme - al-‘Asr)
U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga
1.Tako mi deva što sopćući jurišaju,
2. Te varnice pod njima sijevaju,
3. I one zorom napadaju,
4. I pri tome prašinu uzvitlaju,
5. I pod njom usred gomile upadaju -
6. Čovjek je zaista nezahvalan Gospodaru svome,
7. A i sam je, uistinu, svjedok tome,
8. I srčan je, zaista, u predanosti dobru zemnome!
9. A zar ne zna da kada budu prevrnuti oni u mezarima,
10. I kada se obznani ono što je u srcima -
11. Da njihov Gospodar će tada, zaista, znati sve o njima?!
STRUKTURA RIMA
Sura 77.
A (1-6)
B (7)
C (8-14)
D (15-24)
B (25-27)
D (28-29)
B (30-33)
D (34-50)
Sura 81.
A (1-14)
B (15-18)
C (19-29)
Sura 82.
A (1-5)
B (6-8)
C (9-19)
Sura 84.
A (1-5)
B (6-7)
C (8-15)
D (16-19)
E (20-25)
Sura 95.
Monorima
Sura 100.
A (1-5)
B (6-8)
C (9-11)
Bilješke:
1 Oni kojima se Bog zaklinje u ovim ajetima jesu meleki.
2 Prijeislamski Arabljani imali su običaj zakopavati živu novorođenu žensku djecu.
3 Riječ izaslanik (za razliku od poslanika) u mome prijevodu odnosi se na meleka. Izaslanik u ovoj suri (ajeti 19-21. i 23.) je melek Džibril koji je prenosio Objavu poslaniku Muhammedu a. s.
4 Riječ drug odnosi se na poslanika Muhammeda a. s.
http://www.odjek.ba/index.php?broj=02&id=05
|
|