Osnovno o globalizaciji-Dejan Georgievski |
09 January 2003
Teško je zamisliti svijet u kojem svi ljdi nose Tommy Hilfiger odjeću, Nike tenisice, šeću se pijuckajući Coca Cola i ručaju McDonaldsov Big Mack? Z apravo, većina ljudi to niti ne može! No ono što se može je izmijeniti tu poprilično depresivnu sliku koju pružaju imena marki odjeće, obuće, hrane koju smo upravo spomenuli. Pri tome se ne misli da bi se trebali umjesto za Tommy Hilfiger, odlučiti za Gap ili već koju drugu super cool marku koja osvaja tržište extra ležernim imidžem.
Primjenimo li navedene standarde u takvom uniformiziranom svijetu cjelokupmo čovječanstvo ostalo bi bez izbora na koje uobičajno niti ne obrača pažnju: slušali bi zvukove iste sintetičke glazbe, čitali iste knjige, i slavili neo-liberalnu filozofiju ekonomije slobodnog tržišta.
Mora da ste već prepoznali simptome, a jednom kada to učinite mnogo je lakše izvršiti i dijagnozu, a ona je - globalizacija.
Ali što se sve krije pod izrazom globalizacija?
“Na najvišem političkom i ekonomskom nivou, globalizacija je proces denacionalizacije tržišta, politike i pravnog sustava, primjer uzdizanje tvz. globalne ekonomije.” Ovu je definiciju ponudio Međunarodni globalizacijski forum (International Globalization Forum), internet portal koji facilitira debatu/ forum o globalizaciji. Ta diskusija, u kojoj sudjeluju od međunarodnih organizacija, vladinih institucija do akademske populacije, raspravlja o posljedicama koje ovo političko i ekonomsko restrukturiranje ostavlja na lokalne ekonomije, ljudsku dobrobit te okoliš.
S vremenom ova rasprava između često oprečnih mišljenja postaje izuzetno vruća. S jedne strane imamo standardne nositelje globalizacije, sveti trijumvirat Međunarodnog monetarnog fonda, (IMF), Svjetske Banke (World Bank) i Svejtske trgovinske organizacije (WTO). Ljudi koji sjede u najvišim odborima navedenih institucija s pravom se smatra svećenicima 'nove religije' - ekonomije slobodnog tržišta. Oni donode ključne odluke o tempu i metodama razvoja koje će koristiti i primjeniti pojedina zemlja ili društvo, oni odlučuju tko, gdje i kada bez suvišnog objašnjenja zašto ili kako.
Ujedno globalizacija postaje ujedno i jedan militantan koncept. Malo se odstupanja tolerira, prozori za autohtone kulture, lokalni identitiet, prava radnika i sindikalne pokrete. Okoliš koji se tako brižno čuva na razvijenom Sjeveru (ili Zapadu, ovisno od promatrača) ostavljena je na milost i nemilost korporacijama, kojima uopće nije stalo, te vladama koje se samo trude izvući iz situacije što mogu. U takvim uvjetima zaštita okoliša postaje luksuz koji može samo stvoriti probleme.
Naravno da globalizacija uz to što ima puno pristaša ima i mnogo protivnika. Širom svijeta, sindikalni aktivisti, aktivisti zaštite okoliša, aktivisti zaštite ljudskih prava bore se protiv ideje globalnog tržišta koje ne brine za prava radnika, pravedne plaće, zaštitu okoliša, kulturnu raznolikost. Oponenti globalizaciji dolaze sa obje strane političkog spektra: nacionalističog i partikularističke desnice te intrnacionalističke ljevice.
Moglo bi se činiti da je i tvz. anti-globalizacija pretežno koncept političke desnice, vođene idejama nacionalizma, ksenofobije i rasizma. Ljevici bi u tom smislu više odgovarao izraz alter-globalizacija. Aktivisti širom svijeta pokušavaju učiniti svijet jednim društvom, ali takvim koje bi pružilo blagostanje svim članovima, umjesto da kao sada milioni neprivilegiranih robuju do iznemoglosti tvorničkim halama na Filipinima ili u Africi dok profit ubire nekoliko korporacija.
Situacija je zbunjujuća i u regiji Jugoistočne Europe. Stanovnici nemaju privilegiju biti dijelom industrijaliziranog Zapada, da bi imali luksuz prvo vidjeti o čemu se radi, iskoristiti Treći svijet a onda se predomišljati o moralnim dilemama koje ju okružuju. Proces privatizacije, obnova ekonomija i rast nezaposlenosti donosi prve nagovještaje što Međunarodni monetarni fond podrazumjeva pod globalizacijom.
Pojavljuje se aktivizam se na lokalnim razinama. Tu i tamo pojavljuju se zabrinuti pojedinci, intelektualci, grupe građana kao što su MAMA u Hrvatskoj, Makedonski socijalni forum, Profesor Grubačić u Beogradu, Srbija koji rade na alternativnim rješenjima globalizaciji. No iako daju nadu ti su primjeri još uvijek prerijetki i nepovezani. Možemo se samo nadati da će se povezati i organizirati prije no što bude prekasno.
zrodlo: http://ssla.oneworld.net/article/view/35243 |
|