Otpečaćeni Krležini rukopisi |
Predsjednik Republike Stjepan Mesić otvorio je izložbu, što je kao hommage Krleži postavljena u predvorju NSK, a koja brojnoj publici predstavlja prva izdanja piščevih mnogobrojnih i žanrovski raznovrsnih djela
ZAGREB, 29. prosinca - Krležina rukopisna ostavština, koja je, prema autorovoj želji, na 20 godina bila sklonjena od oka javnosti, napokon je ugledala svjetlo dana. Taj rijedak i jedinstven događaj za hrvatsku kulturu dogodio se u subotu 29. prosinca, na dan Krležine smrti, kada je dr. Krešimir Vranešić, univerzalni nasljednik Krležine ostavštine, otpečativši svih 14 sanduka goleme rukopisne građe, svečano predao to neistraženo blago u vlasništvo i na skrb dr. Josipu Stipanovu, direktoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
Tom simboličnom činu koji je kulturna javnost dočekala s neskrivenim zanimanjem, nazočio je i predsjednik Republike Stjepan Mesić, te ugledni krležolozi koji su imali privilegij dotaknuti i prelistati gornji sloj građe, ne bi li već na prvi pogled ugledali kakvo neočekivano otkriće.
Gomila novinara i fotoreportera nahrupila je sa svih strana, želeći ovjekovječiti svaki pogled upućen ma kojem od sadržaja kutija, ispunjenih nemarno poslaganim fasciklima, bezbrojnom korespondencijom, rukopisima poznatih i nepoznatih djela. Tako su na površinu izronili dnevnički zapisi označeni brojem 3-5, dvije teke »Zastava« označen rimskim brojem dva, koje donose abecednim redom galeriju likova, svežanj naslovljen Hrvatsko nacionalno pitanje iz 1922., rukopis »Banketa u Blitvi«, rukopis eseja i pjesama iz 1917., korespondenciju s Pariške izložbe. Na samom vrhu jedne od kutija akademik Ivo Frangeš pronalazi svoju razglednicu koju je Krleži uputio iz Budimpešte, tu je razglednica iz Velenja koju Krleži šalju 1979. sa 16. sjednice CK članovi Centralne redakcije Jugoslavike... Mala kartonska kutija koja je ovamo dopremljena iz Leksikografskog zavoda kojemu je Krleža do smrti bio na čelu, jer nikada službeno nije otišao u mirovinu, pokazala je svežanj marginalija koji broji više od 5000 stanica.
Tom je prigodom dr. Stipanov istaknuo kako se nada da ovaj veličanstven događaj neće biti samo bljesak, već da je to tek početak promišljena rada na izučavanju i sistematiziranju građe koju nam je Krleža namrjeo.
Odmah potom u predvorju NSK, pozdravnim govorom ministra kulture dr. Antuna Vujića, otpočeo je okrugli stol na kojem su vodeći krležolozi promišljali o sudbini piščeva opusa u posljednja dva desetljeća. Po riječima ministra Vujića, Krleža je jedan od najvećih pisaca hrvatske kulture, koji nije samo opisivao i kritizirao hrvatsku stvarnost, već je stvarao jednu novu stvarnost. Bio je pobunjenik i borac protiv dogme, stvorivši u svom Zavodu azil i utočište intelektualaca koji su bili na meti raznih kritika. Jedina doktrina koju je ostavio je vrsnoća njegova literarna opusa - zaključio je dr. Vujić. Da je Krleža doista bio reprezentativna osoba 20 st. svjedočila je i nazočnost vodećih lidera u državi, primijetio je Velimir Visković, uz prof. dr. Zorana Kravara, jedan od moderatora skupa. Bez obzira na to koliko će se nakon proučene otkrivene građe izmijeniti naš sud o Krleži i koliko će utjecati na rješavanje brojnih krležijanskih kontroverzi - neosporno je da će ostati nepromijenjeno Krležino mjesto u hrvatskoj književnosti - kazao je tom zgodom akademik Ivo Frangeš.
Akademik Aleksandar Flaker u svom se kazivanju osvrnuo na mladog i svježeg, od mnogih zabluda otriježnjenog Krležu, onoga kakvog ga pamtimo s portreta Ljube Babića, odgovarajući na sve glasnija osporavanja da Krleža nije bio brana modernizmu. Dr. Stanko Lasić, autor 10 knjiga o Krleži, jedan od najvećih među jednakima, koji je u svom opsežnom djelu s velikog pisca oljuštio svu lažnu pozlatu koju su politički režimi gradili stvarajući od njega kult ličnosti - i ovaj je put bio okrutno istinit. »Ovakvu svečarsku atmosferu Krleža je mrzio, pobjegao bi od nje kao vrag od tamjana«, otpočeo je Lasić, ocjenjujući Krležu kao antitetičku i manihejsku osobnost koja je živjela između dvije krajnosti - neba i zemlje, dobra i zla. Uzrok takve dvojnosti, jest, prema Lasiću, iskonsko gađenje prema životu. Izlaz iz tog gađenja koje je više od negiranja svega postojećeg, Krleža nalazi u obrambenom humoru koji prerasta u sarkazam i grotesku, u politici koja mu je bila opsesija i gdje je bio dobar glumac i u snažnoj stvaralačkoj energiji kojom je znao pobijediti sebe i onda kada je bio na dnu apsurda. Sve to je bit njegove literature - jezgrovito je ustvrdio Lasić.
Predrag Matvejević, komu je ovih dana izašlo 7. izdanje »Razgovora s Krležom« sjećao se tih njihovih susreta, a naposljetku je Knjižnici darivao desetine stranica rukopisa »Razgovora« koje je Krleža ispravio. Jedan od prevodilaca Krležinih djela na češki, ali i stotinjak naslova iz hrvatske književnosti Dušan Karpatzcky svjedočio je o odličnoj recepciji Krležine literature u Češkoj, što je, po njegovu sudu, dokaz da Krleža nije samo hrvatski već i srednjoeuropski pisac.
Akademik Nikola Batušić pozabavio se kazališnom recepcijom »Legendi« ustvrdivši da je za njihovu lošu recepciju kriv sam Krleža, jer je prekritički sudio o svojim djelima. U skladu s novim spoznajama prof. dr. Cvjetko Milanja ponudio je nekoliko teza za razmišljanje koje se odnose na kritičko čitanje Krležina djela. Prigovara mu kritički obračun bez argumenata, eklekticizam, namjerno mistificiranje fikcijskog teksta nefikcijskim elementima te nekritičko usidrenje u hrvatski i europski kontekst.
U pauzi diskusije predsjednik Republike Stjepan Mesić otvorio je izložbu, što je kao hommage Krleži postavljena u predvorju NSK, a koja brojnoj publici predstavlja prva izdanja piščevih mnogobrojnih i žanrovski raznovrsnih djela, časopise koje je Krleža pokrenuo, njegove svjetske prijevode te leksikografske domete.
Prof. dr. Vinko Brešić u svom izlaganju osvrnuo se na anketu koju je proveo među studentima Filozofskog fakulteta. Studenti su trebali navesti prve asocijacije pri spominjanju imena Miroslav Krleža. Brešić je sastavio i pojmovnik asocijacija abecednim redom. Proizlazi da su superlativi u većini, ali se većina studenata odlučila na neutralan stav. Primjerice, asocijacije su: Adam i Eva, autoritet, baka, Baraka pet B, Bela, dosada, nerazumljivo, ekspresionizam, Hrvatski bog Mars, kult, politika, polemika i strahopoštovanje. Ispitanici ga također svrstavaju uz svjetske pisce kao što su Proust, Dostojevski i Tolstoj. Interesantni su bili, rekao je Brešić, odgovori na pitanje koje je Krleža bio nacionalnosti. Trećina studenata sumnja je li Krleža uopće bio Hrvat? Također su odgovarali da je bio konvertit, Jugoslaven, da mu je žena bila Srpkinja. Nadalje, 75 posto bi ga preporučili za čitanje. Potom je Zoran Kravar zaključio da smo svi inficirani mitom Miroslava Krleže.
Posebno zanimljivo izlaganje iznio je prof. dr. Krešimir Nemec s Odsjeka za kroatistiku, autor »Povijesti romana«, dobar poznavalac romansijerskog opusa Miroslava Krleže. Po njegovim riječima, Krležino se djelo kreće između ideologije i estetike, što je prouzročilo apriorni i emocionalni stav kritičara. Potom je Krležino djelovanje podijelio u tri faze. Prva izrazito polemička između 1914. i 1941. kada Krleža ima književne i političke oponente. Druga faza je monološko afirmativna i traje od 1948. na dalje. Tada se Krleža počeo braniti režimom kojemu je pripadao, i ugledom. U tom se razdoblju formira krležologija, kada se uz nekritično vrednovanje stvarala njegova retuširana slika, te je Krleža doživio ono protiv čega se uvijek borio. U trećoj fazi, zaključio je Nemec, skida se njegova kultna aureola, ali uz upotrebu paraliterarnih elemenata. Takav pristup otvara put ka objektivnoj kritici, te će nova krležologija započeti bez limita ideologije, i to s generacijom koja neće biti opterećena povijesnošću i političnosti.
Na kraju je govorio Vlaho Bogišić, ravnatelj Leksikografskog zavoda i autor mnogih članaka u enciklopediji »Krležijana«. On je proučavao djelo Miroslava Krleža kao plaćeni stipendist od 1988. do 1998. godine. Osvrnuo se na mnoge posvete u knjigama koje je Krleža dobivao na dar. Posebno je interesantna Cesarčeva posveta za Božić 1939. Po njegovim riječima Krleža je knjige uvezivao u crvenu svilu od Beline bluze, te ih je uvijek numerirao. Bogišić je izrazio žaljenje što za okruglim stolom nema srpskih krležologa Mihajla Pantića i Gojka Tešića. Potonji je 1993. izdao Zbornik o Miroslavu Krleži u Beogradu. Potom je voditelj Okruglog stola Zoran Kravar zaključio da su govornici svojim radovima uspjeli kreirati sliku Miroslava Krleže, danas kada traje neodređena recepcijska faza, ali i rehabilitacijska, o njegovu djelu.
Branka Džebić i Sead Begović
http://www.vjesnik.hr/
10 maja 2007 |
|