Sabur

U svom govoru u Srebrenici, na obeležavanju desetogodišnjice najvećeg i
najmonstruoznijeg zločina počinjenog tokom jugoslovenskih ratova 1991-1999. godine, reis-ul-ulema Mustafa Cerić moli "Alaha milostivog da majkama Srebrenice podari sabur..."
Da, sabur je nesrećnim majkama, a i svima nama, veoma potreban. Ali, tu nije reč o razumu, kako je ovaj turcizam objasnio izveštač Danasa (Bojan Tončić, "Bele marame bola i tuge", 13. 07. 2005), već o strpljenju. Jer reč sabur (tur. sabir, arap. sabr) znači samo to - strpljivost, strpljenje. Kaže se "saburom je dženet pokriven", "sabur - selamet" (strpljen - spasen). Sabur! - strpi se! - "Sabur malo od Erdelja rajo, pisaćemo Rakociju kralju, nek se vaske i Erdelja prođe!" Kaže se i "sabur učiniti" - strpiti se, savladati se ("tu je majka sabur učinila"), a i sabriti, saburiti, osabriti, prisabriti. Saburli je strpljiv, izdržljiv, a sabursuz - onaj koji je nestrpljiv, onaj koji je nagao.
Pridev se, najzad, koristi i za tvorbu muslimanskih
ličnih imena: Sabir, Sabrija (strpljiv, izdržljiv, postojan) i Sabira (Sebira, Sabera, Bira), Sabrija (Sabra). Ređe: Sabrudin i Sabrudina.

Olga Zirojevic
http://www.republika.co.yu/366-367/16.html