Tragička krivica Hasanaginice u rodnim i diskursivnim relacijama (fragment) |
Tragička krivica Hasanaginice u rodnim i diskursivnim relacijama
Kao najljepša balada južnoslavenskog podneblja i jedna od najljepših svjetskih balada, kao bošnjačka »pjesma nad pjesmama«, Hasanaginica je bila predmetom brojnih intepretacija i polemika. Predmetom intepretacija i polemika znala je biti samo jedna riječ iz pjesme (dilema da li “uboškim haljinama” ili “u bošči haljinama”?) ili jedan stih (A ljubovca od stida ne mogla), na kojemu se zapravo i temelji dramski sukob ove balade. Iz mnoštva interpretacija mogle bi se izdvojiti neke. Kamila Lucerna u baladi vidi dvostruku tragediju: onu prvu, tragediju sputane žene Hasanaginice i drugu, ništa manju, tragediju nevoljenog muža Hasanage, koji, nasuprot vladajućim običajima, ne traži od svoje žene puku poslušnost, već aktivnu ljubav, ne formu, već dušu. Gerhard Gezeman se bavi prirodom stida junakinje. Po njemu, bez obzira na porijeklo, oblik i smisao tog stida, on je jedinstven i neponovljiv, te glavni pokretački princip balade, nešto kao tragička krivica u tragediji. Vedad Spahić Hasanaginičin stid smatra dijelom bošnjačke kolektivne baštine, koji treba i dalje vrijedno čuvati, i za koji, da bi se pravilno shvatio, treba uložiti odgovarajući čitalački trud. Hatidža Krnjević ističe tematsku kompleksnost balade: ne mogu se materinska ljubav i ženski stid odvajati jedno od drugog, kao što se ni socijalne relacije begovsko – aginsko ne mogu zanemariti. U interpretaciji Hatidže Krnjević dalje se kaže:
To je balada u kojoj je sukob podvostručen. Hasanaga je u
sukobu sa ženom, ali i sa samim sobom, kao što je to u manjoj mjeri
i Hasanaginica. Unutarnji sukob između njih otkriva i sukob unutar
svakog od njih. Ta dva sukoba obrazuju dva koncentrična kruga,
koji se dalje proširuju u treći krug, u radnju. (...) Oba junaka ove
balade imaju u sebi nešto što imanentno pripada samo njima, što
nije opšte, obično i uobičajeno. To čini sukob mnogo složenijim. S
jedne strane je jedinstven stid, a s druge kobna nedosljednost
Hasanagine prirode. (...) Završna scena pokazuje da oni trpe isti
bol; bolom Hasanaginica saznaje sebe i druge, svoj život i sudbinu;
Hasanaga na kraju dijeli taj bol s njom osviješćen neposrednom
zbiljom. U tom prostoru njihove duše se dodiruju. Kao što se na
početku njihova shvatanja mimoilaze, tako na kraju dolazi do
kratkog, ali smrtonosnog susreta u prostoru borbe dviju priroda i
dviju ljubavi.
http://www.pregled.unsa.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=74&Itemid=48&lang=bh |
|