MAZOWIECKY REPORT |
Kruh i ruže br. 0
jesen 1993
MAZOWIECKY REPORT
Kruh i ruže br. 0
jesen 1993.
Kruh i ruže br. 0
Ostali brojevi
Izdavaštvo
Home page
STATISTIČKI PODACI
U bolnicama koje su posjećene u Zagrebu, Sarajevu, Zenici i Beogradu zatraženi su statistički podaci o prosječnom broju rođenja, pobačaja, seksualno prenosivih bolesti, uključujući HIV (hepatitis) infekcije, kao i podaci o broju trudnoća koje su navodno posljedica silovanja.
Podaci o broju trudnoća koje su posljedica silovanja dokumentirani su prema broju žena koje su pobacile ili su bile na prenatalnoj njezi u svakoj pojedinoj bolnici. Znalo se da se radi o ženama žrtvama silovanja kroz iznošenje te činjenice liječnicima ili, nakon što je ženama odbijen pobačaj, kroz postupak molbe pred etičkom komisijom. Neke od njih bile su pod takvim stresom da su bile na psihijatrijskom savjetovalištu za vrijeme kojeg su priznale da su bile silovane.
Poznati slučajevi trudnoća, kao posljedice silovanja u 1992.
Kroz intervjue s liječnicima i pregledom medicinskih bilježaka iz šest glavnih medicinskih centara u Zagrebu, Sarajevu, Zenici i Beogradu, tim stručnjaka mogao je identificirati 119 trudnoća kao posljedicu silovanja u 1992. godini.
Hrvatska
U jednoj od većih bolnica u Zagrebu, 28 je žena izbjeglica iz Bosne i Hercegovine (6 iz Prijedora, jedna od njih stara 15 godina) izjavilo da su bile silovane; 25 ih je primljeno u bolnicu da izvrše pobačaj u ranoj fazi1. Izveden je jedan kasni pobačaj. Dvije žrtve su rodile. U drugoj bolnici u Zagrebu, koju je posjetio tim stručnjaka, poznato je sedam trudnoća prouzročenih silovanjem. Dvije su žene rodile; če6ri očekuju da će se poroditi početkom 1993., jedna je imala pobačaj (nije poznato u kojem mjesecu).
Bosna i Hercegovina
U Zagrebu postoje podaci za godinu 1992., dobiveni iz bolnice u Tuzli, 0 45 trudnoća koje su posljedica silovanja. U 41 slučaju, pobačaji su izvedeni do 20. tjedna trudnoće. Četiri žene koje su bile trudne više od 20 tjedana nisu obavile pobačaj.
U najvećoj ginekološkoj klinici u Sarajevu bilo je 15 trudnoća za koje se zna da su posljedica silovanja u 1992.; u 14 slučajeva izvedeni su kasni pobačaji, dok je jedna žena rodila.
U ginekološkoj klinici u Zenici, poznato je 19 trudnoća koje su posljedica silovanja; 16 žena, između 17 i 22 godine starosti, bile su na klinici u listopadu i studenom 1992. Sve su bile više od 20 tjedana trudne od posljedica silovanja, te pobačaj nije mogao biti obavljen. Pobačaji su izvedeni na tri druge žene koje su silovane pred svojim roditeljima i koje su došle u Zenicu u ranoj trudnoći. Većina tih žena dolazi iz mjesta koje su okupirali Srbi, kao što su: Vogošća, Hanpijesak, Foča, Rogatica, Banja Luka i Kotor Varoš.
Savezna Republika Jugoslavija
U jednom rodilištu u Beogradu bilo je zabilježeno pet slučajeva trudnoća kao posljedica silovanja. U medicinskim bilješkama koje su napravljene o tim slučajevima nalaze se i bilješke o tri trudnoće označene kao kasne, te o dva porođaja (podatke o tome vidi dalje u tekstu).
OPĆI PODACI O POBAČAJIMA I POROĐAJIMA
Hrvatska
Prema podacima dobivenim u jednoj od dvije veće bolnice koje smo posjetili u Zagrebu, u 1992. godini rođeno je 6.521 dijete, a izvedeno je 4.615 pobačaja. U drugoj bolnici u 1992. godini rođeno je 4.039 djece, a izvedeno 4.100 pobačaja (za usporedbu, u 1991. godini rođeno je 3.103 djece, a izvedeno 3.000 pobačaja). U obje bolnice, u 1992. godini porastao je i broj porođaja i broj pobačaja. Međutim, prema riječima odgovornih liječnika na ginekološkom odjelu u obje bolnice, omjer između pobačaja i porođaja ostao je približno isti kao i u 1991. godini.
Bosna i Hercegovina
U 1992. godini, broj izvedenih pobačaja na klinici koju je posjetio tim stručnjaka u Sarajevu udvostručio se u rujnu, listopadu i studenom (400-500 pobačaja mjesečno) u usporedbi s omjerom prije rata (kada je bilo približno 200 pobačaja mjesečno2). U isto vrijeme, broj posjeta pacijenata upola se smanjio. To znači da je u stvari izvedeno četiri puta više pobačaja nego li prije rata. Liječnici su zabilježili porast utvrđivanja kasne trudnoće početkom rujna 1992.
U Sarajevu je također porastao broj spontanih pobačaja. Pretpostavlja se da je to posljedica nedovoljne ishrane, kao i psihičke traume3. Pobačaji su izvedeni u tri bolnička centra i nekoliko centara za prvu pomoć. Međutim, neki od tih centara su razrušeni, pa su sve liječničke zabilješke uništene.
U klinici koju smo posjetili u Zenici, u 1991. godini izvedeno je 1.489 ranih pobačaja, a u 1992. godini 2.106 pobačaja. U prvoj polovici 1992. godini izvedeno je 632 pobačaja, a više od dvaput u drugoj polovici godine - 1.474 te je samo u prosincu 1992. izvedeno 712 pobačaja.
U Zenici je u 1991. godini bilo 4.300 porođaja. U 1992. bilo je 3.900 porođaja. U bivšoj su Jugoslaviji žene obično rađale u bolnici, a u Zenici se nalazi prijemna bolnica za veliko područje Bosne i Hercegovine, koje uključuje 2.5 milijuna ljudi, od Doboja i Konjica do Bugojna i Kupresa. Zenica, koja je imala približno 145.000 stanovnika prema popisu iz 1991., prihvatila je od početka rata priliv od 230.000 izbjeglica.
Savezna Republika Jugoslavija
Usprkos padu broja rođenih, u jednom od dva veća rodilišta u Beogradu, broj ranih i kasnih pobačaja ostao je relativno postojan od 1984. do 1992. Omjer pobačaja i porođaja od 1984. do 1992. označen je skalom od 0.5 do 0.7. U toj je bolnici u 1992. godini izvedeno 4.200 ranih, te 438 kasnih pobačaja. U istoj je godini komisija za molbe na razini cijelog grada primila 238 molbi za obavljanje kasnog pobačaja.
ANALIZA STATISTIČKIH PODATAKA I LIJEČNIČKIH ZABILJEŠKI
1. Neprijavljivanje
Silovanje je u mirnodopsko vrijeme jedan od zločina koji se najmanje prijavljuje. Žrtve o tome obično ne govore zbog stigme koja okružuje silovanje, te zbog srama i zataškavanja. Prema mnogim liječnicima i psiholozima s kojima se tim stručnjaka u bivšoj Jugoslaviji sastao, žene su i u miru rijetko priznavale da su bile silovane, bez obzira jesu li Hrvatice, Muslimanke ili Srpkinje. To je bilo tako, iako se rani pobačaj mogao lako i jednostavno napraviti. Ovo kliničko zapažanje potkrepljuje se vrlo niskom stopom optuženih za silovanje ili pokušaj silovanja u bivšoj Jugoslaviji4. Kao što se silovanje ne prijavljuje u miru, tako je i u ratu. Žene koje su silovali vojnici misle da nema nikakve koristi od zahtijevanja kazne ili traženja pravde. "Nemate se kome žaliti", rekla je timu stručnjaka žena koju je silovao jedan vojnik. Vojnici imaju dozvolu za silovanje zahvaljujući svojoj vojnoj organizaciji što predstavlja oblik institucionaliziranog nasilja koje žrtvu ostavlja gotovo bez ikakve zaštite. Silovanje koje provode vojnici sve više i više se upotrebljava kao oružje protiv žena i djevojaka.
Mnoge žene ne pričaju o svom iskustvu silovanja zbog straha od odmazde. Mnoge žene koje je intervjuirao tim stručnjaka osobno su poznavale, ili znale njihova imena, muškarce koji su ih silovali. Neke od njih nisu bile sklone otkriti stručnjacima imena počinitelja zbog straha za svoju sigurnost i sigurnost svojih obitelji.
2. Prikupljanje podataka
U ratu, klinička briga o žrtvama zauzima prvenstvo nad prikupljanjem podataka. Tim se suočio s poteškoćama pri sakupljanju podataka. One se odnose na ograničen broj bolnica koje je tim posjetio, nepredviđenu nepristupačnost nekih mjesta zbog razloga sigurnosti, uništenje podataka za vrijeme sukoba, te na potrebu za prikupljanjem podataka iz pojedinih bolnica radije nego iz centralne izvještajne službe.
3. Vrednovanje pronađenih podataka
Tim stručnjaka sakupio je podatke o stopama trudnoće, stopama rođenih, stopama pobačaja, seksualno prenosivim bolestima uključujući HIV (hepatitis) infekciju, te o broju trudnoća navodno prouzročenih silovanjem. Stručnjaci su tragali za podacima koji bi mogli ukazivati na veliki obim seksualnog zlostavljanja žena.
U Zagrebu i Beogradu, gradovima koji nisu neposredno uključeni u sukobe, ali koji su primili veliki broj izbjeglica, omjer pobačaja i porođaja ostao je relativno postojan od početka sukoba u usporedbi s drugim područjima koja su neposredno uključena u sukob. U Zenici je, na primjer, u prosincu 1992. porastao ukupan broj trudnoća koje završavaju pobačajem. U Sarajevu se broj pobačaja u posljednjih četiri mjeseca 1992. udvostručio, dok se upola smanjio broj pacijenata koji su došli u bolnicu. Iako to povećanje može ukazivati na porast trudnoća prouzrokovanih silovanjem, ono također može biti odgovor na ekonomsku i socijalnu nestabilnost prouzrokovanu ratom.
Kroz intervjue s liječnicima i pregledom liječničkih zabilješki iz šest većih medicinskih centara koji opslužuju velik broj izbjeglica i bosanskog stanovništva, tim stručnjaka mogao je identificirati 119 trudnoća, prouzrokovanih silovanjem u 1992. godini. Veliku većinu tih trudnoća, odnosno žrtava čija je trudnoća uzrokovana silovanjem od strane pripadnika paravojnih formacija, otkrili su liječnici. Te su žene priznale da su bile silovane odavanjem te činjenice svojem liječniku ili u obrazloženju molbe za pobačaj nakon tri mjeseca trudnoće. Neke su žene taj podatak otkrile za vrijeme psihijatrijskog savjetovanja za prevladavanje stresa.
Praktično svi intervjuirani liječnici i zdravstveni radnici smatraju da je, zbog jake emocionalne boli i stigme koja je povezana sa silovanjem, broj izvještaja o silovanju koje je bilo uzrok trudnoće daleko manji od stvarnog broja. I zaista, neki medicinski radnici zauzeli su stajalište da ne ispituju žene koje zahtijevaju pobačaj o tome da li su bile silovane. Zbog toga bi na broj od 119 dokumentiranih slučajeva, a koji su u vezi sa silovanjem, trebalo gledati kao na minimalan broj trudnoća prouzročenih silovanjem medu ženama primljenim u posjećenim bolnicama.
Nije moguće točno znati stvarni broj silovanja koja su se dogodila ili broj trudnoća prouzročenih tim silovanjima. Međutim, mogu se napraviti procjene na temelju tih 119 dokumentiranih slučajeva trudnoća prouzročenih silovanjem. Medicinske studije sugeriraju da na svakih 100 slučajeva silovanja, jedno ima za posljedicu trudnoću5. To sugerira da tih 119 dokumentiranih slučajeva vjerojatno može biti posljedicom od otprilike 12.000 slučajeva silovanja. Pošto je sasvim jasno da su žene doživjele višestruka i/ili ponovljena silovanja, ova se brojka stoga ne treba uzeti kao indikacija o stvarnom broju žena koje su silovane, medu ženama koje su bile u medicinskim ustanovama koje je tim stručnjaka posjetio, nego može poslužiti samo kao mjerilo opće raširenosti ovog problema6.
Bez obzira što se silovanje tako često neprijavljuje i što su dokumentirani slučajevi postojali samo u šest bolnica, tih 119 slučajeva sugerira da je silovanje u sukobu u bivšoj Jugoslaviji vrlo raširena pojava.
_________________________________________________
1 Radna definicija "ranog pobačaja" koju upotrebljava tim stručnjaka u ovoj misiji je pobaćaj do 12 tjedana trudnoće; "kasni pobačaj" je pobačaj izveden više od 12 tjedana do 20 tjedana trudnoće.
2Ovi podaci dobiveni su od dva liječnika. Zbog teških radnih uvjeta u Sarajevu, tim nije bio u mogućnosti istražiti liječničke bilješke.
3 Prema riječima jednog liječnika, prosječni gubitak težine u Sarajevu od svibnja 1992. iznosi 10 kilograma.
4U 1981. godini, je u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), optuženo 857 muškaraca, između 20 i 69 godina, za silovanje ili za pokušaj silovanja, što predstavlja 1.337 optužbi na 10.000 muškog stanovništva. U 1988., bilo je 1.001 krivične optužbe protiv silovanja ili pokušaja silovanja na 10.000 muškaraca između 20 i 69 godina, od čega je 423 osuđeno.
(Policijski izvještaji o silovanju ili pokušaju silovanja uzeti su iz Saveznog zavoda za statistiku, SFRJ).
5W. Cates and C.A. Blackmore, Sexual Assault and Sexually Transmitted Diseases, In: K.K. Holmes, et. al., (eds.) Sexully-transmitted Diseases. (New York: McGraw Hill Book Company, 1984.), pp. 119-125.
6Ako dokumentirani slučajevi trudnoće uzrokovani silovanjem predstavljaju jednu četvrtinu stvarnog broja trudnoća koje su u vezi s silovanja, medu ženama koje su primljene u posjećenim bolnicama, i ako je svaka trudna žena proživjela prosječno 20 slučajeva silovanja, tada 119 dokumentiranih slučajeva pokazuju iskustvo gotovo 2.400 žena. Postotak prijavljenih silovanja od 25 %, uzet je kao prosječan, iako su ti postotci, u drugim evropskim zemljama manji od 25 %. M. Hough, P. Mayhew, The British Crime Study, Home Office Reasearch Study No. 76. (London: HMSO, 1983.)
http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranice/izdavastvo/kruhiruze/kir0/0mazow.htm
|
|