Regije i regionalizam čine ljudi |
Županija bi trebala značiti manje vlasti državi, ali u Hrvatskoj je ona dosad bila transmisija vlasti / Hrvatska u demografskoj depresiji - uskoro će nedostajati ljudi za obavljanje osnovnih djelatnosti
ZAGREB, 25. travnja - U organizaciji Hrvatskoga instituta za povijest održan je u srijedu znanstveni skup »Regionalizacija Hrvatske, prošlost, sadašnjost i budućnost«, koji je otvorio predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić. Na jednodnevnom simpoziju sudjelovali su eminentni stručnjaci; povjesničari, demografi, pravnici, ekonomisti, koji su iznosili svoje poglede na problem i perspektive regionalnog razvoja Republike Hrvatske. Prema mišljenjima koja su se mogla čuti, osnovno pitanje je li regionalizam prednost ili teret, i nije sporno. Sporno je, međutim, kako to provesti i je li sadašnji ustroj lokalne uprave i samouprave u Hrvatskoj adekvatan našim potrebama i iskustvu.
Historijski gledano, naše tzv. povijesne regije, Dalmacija, Istra, Hrvatska i Slavonija, »nisu rezultat prirodnog i autohtonog procesa uobličavanja prostora sukladno društvenim gibanjima i potrebama«. Kao rezultat nasilne intervencije vanjskih čimbenika, uobličene su tek u 17. stoljeću, »nakon smirivanja sukoba dvaju velikih civilizacija« (kršćanske i islamske). A državu smo stvorili tek 1991. godine. S druge strane, moderne migracije stanovništva dovele su do toga da su »povijesne regije« ostale »mrtvi okvir bez sadržaja«, pa je svako nastojanje na »obnovi«, odnosno »oživljavanju tradicije« tih regija u sklopu uređenja državne uprave posve promašeno, bez stvaranja što jeftinije i učinkovitije uprave, »bez racionalne decentralizacije i podizanja razine mobilizacije potencijala i resursa«.
Kritički se govorilo o ulozi i važnosti županije i kroz povijest i danas. Županija bi trebala značiti manje vlasti državi, međutim ne i u nas. I 1992/93. razvlašćivanje općina imalo je za tendenciju centralizaciju države, tvrdi dr. Ivan Koprić. Tada je cilj centralne vlasti bio da županija bude neka vrsta transmisije državne vlasti, a ne obrnuto. Bila je onemogućena u dijelu države »afirmacija županija kao samoupravnih jedinica drugoga stupnja, regionalna identifikacija stanovništva i uspostava regionalne ravnoteže unutar Hrvatske«, misli Koprić. On misli da promjena Ustava 2000. jamči pravo na regionalnu samoupravu u županijama, te da se afirmiraju kao povijesno i kulturološki utemeljene regionalne jedinice.
No, naglašeno je, najsporniji čimbenik bilo kojeg razvoja Hrvatske, a osobito regionalizacije, jest stalno smanjenje stanovništva, odnosno demografska depresija, iz koje će se Hrvatska teško izvući. »Može se regionalizacija učiniti ne znam kako, ali ako ne bude stanovništva, a perspektiva je upravo takva, sve je uzalud«, rekao je mr. Stjepan Šterc. Istaknuo je da će Hrvatskoj uskoro nedostajati ljudi za obavljanje osnovnih djelatnosti i da bi politika morala reagirati, ne kao dosad.
Razmišljajući kakva bi nam trebala lokalna uprava i samouprava, o iskustvima Europe govorio je demograf dr. Jakov Gelo. Naveo je da piramidalni teritorijalni ustroj na tri razine država - županija - grad/općina u Europskoj uniji ima pet država, a na četiri razine (država - regija - županija - grad/općina) imaju Njemačka i Italija. U koreferatu s dr. Anđelkom Akrapom iznio je podatke o tome da je 15 članica EU-a lani imalo 376,5 milijuna stanovnika na prostoru od 3,2 milijuna četvornih kilometara, da EU ima ukupno 1031 županiju prosječne površine 3130 četvorna kilometra s prosječno 360 tisuća žitelja. To, u odnosu na hrvatski prosjek (215 tisuća stanovnika na 2960 četvornih kilometara) i nije golema razlika. Prosječna općina u Europskoj uniji, ukupno ih je 98.433, veličine je 33 četvorna kilometra i ima oko 3800 stanovnika, što je manje od prosječne hrvatske općine koja se rasprostire na 100 četvornih kilometara s 8300 stanovnika.
Na kraju, uzimajući u obzir sve te činjenice, nameće se zaključak kako većina sudionika misli da je u tom, za nas još nejasnom procesu, najupitnija uloga politike. Mnogi političari, rečeno je, gotovo kao sentencu izgovaraju rečenicu: Županije da, regije ne!, a da nemaju jasnu sliku što bi regija trebala biti. Uglavnom ih zanima, istaknuto je, administrativno-pravna regulativa, a ne istinski regionalizam. Pravnici bi se glede tog odnosa trebali povući na rezervni položaj, misli većina sudionika.
Andrija Tunjić
http://www.vjesnik.hr/html/2001/04/26/Clanak.asp?r=unu&c=9
dostęp: 1 sierpnia 2006
|
|