Srebrenica i Žepa 1995 – 2004. Nezim Halilović


Braćo i sestre u islamu! Danas 21. džumade-l-ula 1425. godine po Hidžri, što odgovara 09. julu 2004. godine po Isau a.s., hutbu sam uz Allahovu dž.š. pomoć naslovio sa: «Srebrenica i Žepa 1995 – 2004». A Srebrenica i Žepa simboliziraju najsvirepiji srpski zločin počinjen nad Bošnjacima, u posljednjoj oružanoj agresiji na BiH, na oči cijele međunarodne javnosti, kao i najveći zločin počinjen nad jednim narodom, poslije II svjetskog rata, na tlu Evrope. O Srebrenici i Žepi se može govoriti bez daha, ali uz duboke uzdahe i suze koje teku same, a da sve opet ne bude rečeno... I Goraždu, kao i cijeloj BiH je bilo namijenjeno isto, ali se Goražde, taj dragulj na Drini, uz Allahovu dž.š. pomoć i hrabri otpor pripadnika Armije RBiH i Policijskih snaga, kao i golorukih civila, odbranilo i ostalo da prkosi, ne samo agresorima, već i njihovim pomagačima i simpatizerima...

Braćo i sestre! Kakve li sramotne odluke Srbijanske vlade da se novoizabrani predsjednik Srbije, Boris Tadić inaugurira upravo 11. jula ove godine, na dan u kojem su prije 9 godina srpski zličinci nad Bošnjacima Srebrenice počinili stravičan zločin. Upravo toga dana ove govine će novih 330 identificiranih Bošnjaka biti ukopano u šehidski harem u Potočarima. Za Srbiju je to svečani dan, dan u kojem će «demokratski i evropski» orijentirani predsjednik biti svečano proglašen predsjednikom Srbije. Na svečanost su pozvani članovi Predsjedništva BiH, kao i visoki funkcioneri RS-a. I neka znate, u Beogradu će bez sumnje biti više pozvanih zvaničnika iz BiH, nego u Potočarima, mjestu gdje ummet treba da uči lekcije, na kaburima ubijene braće, kako se zlo ne bi ponovilo.

Ummet gotovo stoljeće, a pogotovo nakon ukidanja Hilafeta traži i očekuje zaštitu od o­nih koji je ne žele pružiti, odričući se sigurne zaštite, od: Allaha dž.š. i mu'mina. U tom smislu je 57. ajet Sure El-Maide:

"يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا الَّذِينَ اتَّخَذُوا دِينَكُمْ هُزُوًا وَلَعِبًا مِنْ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ مِنْ قَبْلِكُمْ وَالْكُفَّارَ أَوْلِيَاءَ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنْ كُنتُمْ مُؤْمِنِينَ" (سورة المائدة: 57)

"O vjernici, ne uzimajte sebi za zaštitnike o­ne koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to o­ni kojima je data Knjiga prije vas ili bili mnogobošci, - i Allaha se bojte ako ste vjernici!" (Suretu-l-Maide: 57)

Srebrenica zaslužuje da se o njoj govori na poseban način i o­na se ne smije spominjati samo kao jedna u nizu krvavih epoha bošnjačke historije, a da se iz tog događaja ne izvuku pouke, pogotovo što je zločin počinjen u Srebrenici bio pod "supervizijom" Međunarodnih snaga, koje nisu preduzele ništa da se spriječi masakr nad Bošnjacima. To je pouka i Bošnjacima i ummetu, da ne ponove greške, jer se ovdje na Balkanu o­ne uvijek plaćaju životima hiljada Muslimana.

Granica BiH na Drini je jedna od najstarijih u Evropi, a određena je Berlinskim kongresom 1878.g., dok je na sjeveru i zapadu granica BiH stara 175 godina. Drinska dolina predstavlja najvažniji prirodni resurs i najbolji energetski potencijal u Evropi, sa plodnim ravnicama i dolinama, šumskim kompleksima i bogatim nalazištima ruda uglja i boksita. Bogata dolina Drine je u toku agresije na BiH, sistematski pretvarana u «Srpsku reku» i «Kičmu srpstva». Po ocjeni Društva za ugrožene narode, u gradovima uz Drinu, je samo u prvoj polovici 1992.g. ubijeno 20.000 bošnjačkih civila.

Prema popisu 1991.g., u Srebrenici je živjelo 36.666 stanovnika, od čega je na Bošnjake otpadalo 75%, na Srbe 23% i na ostale 2%. Bošnjaci su bili vlasnici 79% zemljišta i nekretnina. U Srebrenici je na početku agresije sebi utočište takođe našao veliki broj Bošnjaka: Zvornika, Vlasenice, Bratunca i Han Pijeska. Na Srebrenicu su udarali Užički i Novosadski korpus, kao i druge zločinačke formacije (Arkanovci i Šešeljevci), uz pomoć srpsko-četničkih jedinica iz BiH. Primjenjivane su i druge metode specijalnog rata: uskraćivanje napajanja vodom, spriječavanje dotura humanitarne pomoći, lijekova, energenata i dr.. Srbi su iz konvoja hrane odvajali što su željeli, a na prvom mjestu jestivu so, umjesto koje su Srebreničanima slali industrijsku so, sa ciljem njihova trovanja.. .

Međunarodna zajednica je uvođenjem embarga na uvoz oružja, o­nemogućila BiH odbranu od agresora. o­na je 1993.g. razoružala pripadnike Armije R BiH u: Srebrenici, Goraždu i Žepi i zaštitu "zona" predala snagama UN-a. Po rezoluciji Ujedinjenih Nacija, od 16. aprila 1993.g. se daje pravo UN da odgovore silom, uključujući vazdušne udare na prvu granatu ili vojnu invaziju na jednu od enklava. Nakon donošenja Rezolucije 819, od 16. aprila 1993.g., generalnom sekretaru UN-a Butrosu Galiju su se nudile snage: Malezije, Pakistana i Turske, koje su željele da preuzmu kontrolu nad "Zaštićenim zonama", ali je taj zahtjev odbijen i zadatak je povjeren nesposobnim Kanadskim, a potom Holandskim snagama. "Zaštićena zona" Srebrenica je od tog momenta postala legalan logor, za 42.000 Srebreničana i muhadžira iz okolnih gradova koji su prethodno okupirani.

Sredinom juna 1995.g. (prije na mjesec dana od zločina u Srebrenici) Američke i Francuske tajne službe su imale saznanja da je u toku opsežna priprema za napad na Srebrenicu, a još prije toga je Žanvije tražio pred Savjetom sigurnosti da povuče snage iz "zaštićenih zona".

U napadu na Srebrenicu učestvovalo je 8.000 agresorskih srpskih vojnika, potpomognutih sa 250 artiljerijskih oruđa. Operacijom se komandovalo iz komandnog mjesta Vojske Savezne Republike Jugoslavije, na Tari. Američke obavještajne službe tvrde da su napad na Srebrenicu zajedno planirali načelnik srpskog Generalštaba Perišić i četnički komanadant u BiH zločinac Ratko Mladić. Bernard Žanvije, je na jednoj konferenciji za štampu, na pitanje: "Šta mislite o Ratku Mladiću?", odgovorio: "Mislim da je o­n profesionalni vojnik, koji pokušava da odbrani svoj narod?" – Doduše, nije kazao, od koga. Od koga je trebao braniti srpski narod u Žepi, kada su u Žepi Bošnjaci bili u 100% procentu. Žanvije, u izvještaju od 10.07.1995.god., ima pripremljeno opravdanje za izostajanje vazdušnih udara, time što kaže: "Ako neko upita, zašto nema vazdušne intervencije, uvijek možemo odgovoriti da bi to bilo preopasno za naše trupe.”

Društvo za ugrožene narode je 12. jula 1995. g. optužilo London, Pariz i Moskvu da su priželjkivali pad Srebrenice i tražili su od Njemačke savezne vlade da se založi za ukidanje emarga na oružje, za bosanske žrtve. o­ni su ujedno izvijestili o masakru u selu Slapovići, kao i da su Srbi spalili 50 žena i djece u Švedskom selu i da su potpuno uništili 13 sela. 17. jula Društvo je informiralo o ubistvima stotina Bošnjaka u Fabrici akumulatora u Potočarima, u Cinkari i Tvornici «11. mart». Stotine žena su odvedene u nepoznatom pravcu, da bi bile silovane i ubijane.

Komanda Holandskog bataljona je uništila video kasetu koju su snimili holandski vojnici, prilikom strijeljanja Bošnjaka u Potočarima. U Zagrebu je spisak od 239 predatih Bošnjaka srpskim snagama od strane Holandskog bataljona, “zagubljen”, a Holandski pukovnik Ton Karemans (Ton Karremans) je pohvalio zločinca Mladića za "odlično izvedenu vojnu akciju".

15. jula 1995.g. je u Beogradu postignuta nagodba sa Mladićem i to u jeku pokolja u Srebrenici. Na tom sastanku su bili prisutni i Karl Bilt., T. Stoltenberg, J. Akaši, S. Milošević i R. Smit. Isti su stanje u Srebrenici ocijenili "delikatnim", uz dogovor da se "ne pominje u javnosti"! Nagodba se sastojala u tome da NATO odustane od vazdušnih napada, za zamjenu za UN vojnike, koje su Srbi držali u "zarobljeništvu". Zašto je Američka vlada u tajnosti čuvala, puni mjesec dana, satelitske snimke muškaraca, koji kleče u poljima blizu Srebrenice, čekajući strijeljanje? Sasvim je sigurno, da su mnogi od njih mogli biti spašeni, da se reagiralo na vrijeme. Zašto Međunarodna zajednica nije reagirala o­nda kada je snimala razgovore četničkih komandanata, koji su govorili "da se 3 500 paketa treba odmah riješiti"!? Itd. . .

Srbi su nagrađeni za genocid, jer su dobili 49% teritorije BiH i to ne bilo kako, nego kroz para-tvorevinu RS. Srbi u Dejtonu nisu potpisali kapitulaciju, nego su naprotiv nagrađeni. Zločinci su promovirani u mirotvorce i humaniste i potpisivače Sporazuma, u vrijeme kada su Banjalučki Srbi pakovali kofere i bili spremni na bježanje, pred uspješnim oslobodilačkim akcijama 5. i 7. korpusa, ali je Dejton spriječio ostvarenje toga cilja. Ponovo je kažnjena žrtva, što je sastavni dio kontinuirane dvolične politike Zapada.

Brate i sestro! Zapamti tužnu priču Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice: "Sjedim ja među o­nim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je, kaže: "Rađam!" "De sine", velim ja njoj, "ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu"… Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik predame: "Spusti to dijete dolje!", veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano…Četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat... Crijeva izletiše…" Zapamtimo: Tek rođeno dijete je, u Potočarima, 11. jula 2005. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zločina, kao i na sve o­ne koji su na bilo koji način učestvovali u zločinu u Srebrenici! Molim Allaha dž.š. da zločince i njihove porodice zabavi: teškim i neizliječivim bolestima i neimaštinom i da ih učini ibretom (opomenom) za sve o­ne koji ne vjeruju!!!

Haram bilo o­nima koji halale ili zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine palo 10.748 šehida Srebrenice, iza kojih je ostalo 10.000 jetima, koji su izgubili: očeve, majke, sestre, braću, dajidže, dajidžiće, amidže, amidžiće, tetkove i tetiće!

Braćo i sestre! Budimo budni i oprezni, jer nam se historija već stoljećima ispisuje krvlju nevinih sunarodnjaka!!!

Gospodaru, pomozi mudžahidima ma gdje bili, ne iskušavaj nas sa o­nim što nećemo moći podnijeti, ne dozvoli da nam se ponove Srebrenica i Žepa, učini nas od o­nih koji se samo Tebe boje i samo Tebi na sedždu padaju, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 21. džumade-l-ula 1425.h. / 09. juli 2004.g.





Muderrishttp://www.islambosna.ba/modules.php?op=modload&name=Sections&file=index&req=viewarticle&artid=644&page=1

dostęp: 19 kwietnia 2006