Glas Koncila - »HODOČAŠĆE NARODA« -

»HODOČAŠĆE NARODA« - VRHUNAC PROSLAVE SREDNJOEUROPSKOGA KATOLIČKOG DANA

Katolici mogu i žele biti sugraditelji nove Europe

Mariazell, ma kako staro bilo to austrijsko i štajersko marijansko hodočasničko mjesto, u svojoj povijesti ovo još nikada nije doživio. Ovih je dana, od 21. do 23. svibnja, u tome prekrasnome brdovitome mjestašcu, lijevalo sa svih strana: kiša je lijevala kô u potocima, no odgovor tome potoku bile su rijeke hodočasnika: prvo mladih, pa vojnika, pa onda hodočasnika svih dobi. Premda su organizatori bili »pouzdani i precizni Austrijanci«, neke stvari jednostavno nisu mogli predvidjeti. No, i Bog i Majka Božja Marijaceljska bili su na njihovoj strani, jer su hodočasnici, koji su iz osam srednjoeuropskih zemalja 22. svibnja došli na vrhunac proslava Srednjoeuropskoga katoličkog dana (SEKD-a), bili oboružani strpljivošću, nadasve pak spremnošću na žrtvu. Hrabro su izdržali hod na kiši od autobusa, kroz ugaženu travu i blato, bez kabanica i bez kišobrana, te prolazak kroz uske ulaze na prostor slavlja zračne luke sv. Sebastijana. Još su jednom tako pokazali da vrijeme, kako god loše bilo, ne može pokvariti susret među ljudima koji su došli na susret međusobno i na susret s Bogom u euharistiji.

Sunce u srcima zamijenilo sunce na nebu

Kad su se hodočasnici konačno »dokopali« svojih mjesta na prostoru slavlja pred sobom su ugledali impozantan, prekrasan oltar. Oltarom je dominirao veliki križ donesen iz Beča - križ Austrijskoga katoličkoga dana iz 1983. kada je na Trgu junaka pod njim molio i Ivan Pavao II. - a prostorom ispod njega srednjovjekovna Višeslavova krstionica iz Hrvatske. Velebni oltar u boji bijeloga mramora osmislio je arhitekt Eduard Neversal. Krov toga oltara držale su dvije dizalice, »dva krana«, kao simbol gradilišta. Europa je danas veliko gradilište, gradi se, ujedinjuje ciglu na ciglu, državu s državom. Gradi se nešto novo, nastaje nova zgrada. Katolici žele biti - zajedno s drugim kršćanima koje su pozvali na slavlje u ekumenskome duhu - sugraditelji te Europe. Žele da ne bude izgrađena samo na političkoj i gospodarskoj razini, već i na duhovnoj. I to su došli poručiti u Mariazell - ne (samo) drugima, već ponajprije sebi: Budućnost Europe gradimo zajedno, na našim kršćanskim vrijednostima i načelima. Zato i nije nikakvo čudo da su i sami organizatori bili iznenađeni brojkom od 100.000 katolika iz Bosne i Hercegovine, Češke, Hrvatske (odakle ih je, sa hrvatskim biskupima, došlo 8300), Mađarske, Poljske, Slovačke, Slovenije i - dakako - svoje zemlje, domaćina Austrije. Zato i nije čudo da su izdržali vremenske nepogode koje su se doslovce obrušile na njih. Graditelji grade i u lošim uvjetima. Katolički vjernici graditelji u Mariazellu gradili su na kiši i vjetru. Ali, dok je sjalo sunce u njihovim srcima za Krista i Mariju - kako su često ponavljali voditelji pretprograma slavlja - dotle se moglo i bez sunca na nebu, i usprkos kiši i hladnoći.

Središnje je cjelodnevno slavlje zapravo započelo jutarnjom molitvom u bazilici Majke Božje, koju je predvodio nadbiskup František Rabek, a koju su okupljeni vjernici preko videozida - mogli pratiti i na prostoru za slavlje u zračnoj luci. Nakon jutarnje molitve, na kojoj su sudjelovali brojni hodočasnici i (nad)biskupi, kip Majke Božje Milosne, odjeven u prigodni bijeli plašt na kojemu je bilo izvezeno osam grbova zemalja sudionica, mladići su na postolju ponijeli izvan bazilike, te stavili na zapregu koju su vozila dva bijela konja. Procesiju je od bazilike do prostora slavlja vodio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije kardinal Josip Bozanić. Uz romanički kip Majke Božje, koje je u to svetište donio benediktinac Magnus još 1157. godine, u procesijskom hodu izmjenjivalo se po četvero mladih iz svake zemlje, odjevenih u narodne nošnje. Iz Hrvatske su kip pratile djevojke iz Zagrebačke nadbiskupije i Šibenske biskupije, te mladići iz Porečko-pulske te Đakovačke i srijemske biskupije. Za trajanja procesije pjevale su se litanije na njemačkome i hrvatskom jeziku, a prigodne su pjesme otpjevali i drugi hodočasnici na svojim jezicima. Dok se kip kretao u procesiji, na prostoru slavlja voditelji pretprograma hodočasnike su upućivali kako će najlakše doći do za njih predviđenih mjesta, te ih pozivali da zajednički na videozidu pogledaju što su o Europi, o europskom ujedinjenju i kršćanstvu u Europi rekli papa Ivan Pavao II. kao i brojni poznati i ugledni europski političari, spisatelji i mislioci. Kada je Marijin kip stavljen na svoje mjesto na oltaru, djeca su laticama cvijeća ukrasila prostor oko kipa Majke Božje, a poljski biskup Svorč pozdravio je sve nazočne.

U mnoštvu od 100.000 hodočasnika bilo je puno hrvatskih zastava
Osam zvona za osam zemalja - dar Crkvi u BiH

Nakon toga, voditelji pretprograma pozvali su predstavnike Bosne i Hercegovine da pjesmom, molitvom i svjedočanstvom predstave svoju zemlju. Dolazak predstavnika pojedinih zemalja pratio je zvuk jednoga od osam zvona koja su baš za tu prigodu izlivena u tvrtki Grassmayr, a prva na redu bila je Bosna i Hercegovina, zemlja čijem će svetištu na Kupresu zvona biti i darovana. Svaka je biskupska konferencija izrekla svoju molitvenu nakanu, te pred kipom Majke Božje iz Mariazella zapalila svijeću sa svojim simbolima. Molitvu otajstva krunice »koga si Djevice po Duhu Svetom začela« je uime katolika iz BiH predvodio predsjednik biskupske konferencije Franjo Komarica. Nakon zaziva svetaca posebno dragih bosanskohercegovačkim katolicima, među kojima je spomenut i blaženi Ivan Merz, svoje svjedočanstvo dao je djelatnik Federalnog ministarstva obrane, koji je govorio o svome vjerskom životu prije i u ratu, te o ispravnom odgoju da uvijek poštuje drugoga. Neposredno prije euharistijskoga slavlja, vjernike je pozdravio nadbiskup František Lobkowicz, koji ih je pozvao da se pripreme za misu poput učenika iz Emausa kojima je gorjelo srce kada im je Isus lomio kruh.

Misa s 1200 svećenika i 500 ministranata

Potom je, uz pjesmu Katoličkoga dana »Vladaru puka, vremena« počela svečana ulazna procesija za misu u kojoj je sudjelovalo 1200 svećenika i više od 500 ministranata. Predvodio ju je posebni izaslanik pape Ivana Pavla II. državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano. Sve je kardinale, nadbiskupe i biskupe, svećenike i hodočasnike na početku pozdravio biskup tamošnje biskupije Graz-Seckau mons. Egon Kapellari. »Slavimo duhovno slavlje Europe. Milosno mjesto Mariazell doista je europska adresa. Bezbrojni ljudi već su stoljećima doživljavali da je nebo za njih ovdje otvorenije nego drugdje. Uvijek su se okupljali pod okriljem Marijina plašta, naše drage Gospe iz Mariazella«, rekao je mons. Kapellari. Nakon njega uvodne je riječi izrekao kardinal Sodano, te pozvao sve vjernike da preko videozida prate snimljenu poruku pape Ivana Pavla II. »Srdačno pozdravljam brojne hodočasnike, koji su se okupili na velikome 'Hodočašću naroda' u Mariazellu na molitvi za Europu«, poručio je Papa te rekao: »S vama i za vas molim da dođe blagoslovljeno vrijeme u kojemu će svi ljudi moći zajedno živjeti u miru i blagostanju. Vrijednosti koje nam pruža naša sveta kršćanska vjera za nas su najbolji temelj.« Papina poruka popraćena je gromoglasnim pljeskom, nakon čega je kardinal Sodano pozdravio vjernike, te sišao do Višeslavove krstionice - simbola krsne povezanosti svih vjernika - i blagoslovio vodu, kojom je potom osam kardinala i biskupa poškropilo okupljene hodočasnike. Misu je kardinal Sodano predslavio na latinskom jeziku, dok je prvo čitanje bilo na mađarskom, drugo na hrvatskom pročitala je hodočasnica iz BiH Željka Marković, a evanđelje na njemačkom i staroslavenskom.

Kardinal Schönborn: Zahvalnost progonjenima u nehumanim režimima

Propovijed je održao bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn, koji je pozdravio predsjednike iz Bosne i Hercegovine Dragana Čovića, Češke Vaclava Klausa, Slovačke Rudolfa Šustera, Mađarske Ferenca Madla, Austrije Thomasa Klestila i predsjednika Europske komisije Romana Prodija, te sve hodočasnike među kojima je bio i hrvatski predsjednik Vlade Ivo Sanader i ministar kulture Božo Biškupić, koji su prijevode mogli čuti, svatko na svom jeziku, uz pomoć radioprijamnika koje su dobili u »hodočasničkom paketu«, zajedno s vodičem za liturgijsko slavlje, krunicom, jednostavnom kišnom kabanicom, vodom za piće i bombonima. U svojoj je propovijedi kardinal Schönborn podsjetio na Marijine riječi na svadbi u Kani Galilejskoj: »Što god vam kaže, učinite!« »U ovome trenutku ta riječ Marijina pitanje je i za svakoga od nas: Jeste li čuli, što nam je rekao - kao ljudima među ljudima, narodima među narodima, kršćanima među kršćanima? Je li sudbina Europe povezana i s time da smo prečesto zaboravili, prečesto izdali tu riječ? I, znači li naša odluka da hodočastimo na ovo mjesto da smo - kao ljudi, kao narodi, kao kršćani - naučili nešto iz onoga što se dogodilo na tlu Europe?« »Ovaj prostor ovdje s pogledom na baziliku u Mariazellu danas je velika dvorana Posljednje večere. U duhovskom iščekivanju smo i mi ovdje okupljeni - žene i muškarci, mladi i stari, svećenici i laici. Zajedno molimo za snagu Duha Svetoga. Molimo za njegovu potporu za naše zemlje i narode. I za mir za ovu Europu, koja je bila podijeljena takvim strašnim, užasnim patnjama - i koja sada raste zajedno s tako puno nada, ali i sumnji i strahova«, rekao je kardinal Schönborn i podsjetio: »Stotine tisuća, čak milijuni ljudi u proteklim su desetljećima doživjeli kako visoka može biti cijena hrabrosti. Puno vas, drage sestre i braćo, koji danas živite u slobodi i sudjelujete na ovome 'Hodočašću naroda', iz vlastitoga iskustva i iz sudbine svojih obitelji znate kakvu su užasnu patnju nad naše zemlje donijele protukršćanske i bezbožne ideologije nacionalsocijalizma i komunizma.« Kardinal Schönborn potom se sjetio sve te kršćanske braće i sestara, koji su »za svoju vjeru i za služenje bližnjemu umrli u logorima i zatvorima«, te hodočasnicima rekao da im moraju zahvaliti i diviti im se. »Kao kršćani živimo od spoznaje da kod Boga nište nije izgubljeno ili zaboravljeno: nijedna suza, nijedna patnja. I živimo iz nade, da su sve te žrtve pale u zemlju, kako bi ovoj krvlju natopljenoj Europi dale nove plodove i dovele do novoga procvata starih kršćanskih korijena.«

Neki zidovi još danas dijele Europu

Što bi kršćani trebali učiniti danas u Europi i za nju, pitao je predsjednik Austrijske biskupske konferencije. »Prošlo je 15 godina, otkako je pala željezna zavjesa - i svi se puni zahvalnosti sjećamo odlučujućeg doprinosa našega Svetog Oca. No, neki su zidovi još uvijek ostali: ostaci starih predrasuda, nepovjerenje i međusobno optuživanje - i sklonost, da se na druge gleda odozgo ili pak da se bojimo jedni drugih. Kao kršćani molimo za 'snagu odozgo' da bismo preskočili te zidove, da bismo se konačno susretali na 'istoj razini očiju', da bismo u svakome čovjeku - bez obzira na jezik, kulturu i religiju - vidjeli sliku Božju. Marija nas može poučiti takvome gledanju. Kod nje nema prezira drugoga. Ona okuplja svu svoju djecu.« Druga velika nada, prema bečkome nadbiskupu, koju katolicima daje njihova vjera od velike im je pomoći. »Dan za danom osjećamo bojazan mnogih sugrađana, da bi ujedinjena Europa mogla dovesti do gubitka posebnosti i različitosti u kulturi i tradiciji. Kao kršćani molimo za jedinstvo, u kojemu različitost ne razdvaja, već obogaćuje. Mariazell je simbol za to. Svi naši narodi već dugo na ovome su milosnom mjestu pronalazili unutarnju blizinu. Ovdje u Mariazellu ispovijedamo svoje kršćanske temelje Europe - u svijesti da su oni kadri, čak i nužni, za nošenje europskoga jedinstva. Dakako, pogled na ovaj prostor i na desetke tisuća hodočasnika, koji su se odazvali Milosnoj Majci iz Mariazella, ne smije nas zavarati: desetljeća bezboštva, na istoku i na zapadu, ostavila su duboke korijene u svim našim narodima. Stoga je još nužnije poslušati glas i onih koji nama kršćanima - često izvana - pred oči stavljaju nezamjenjivost naše vjere i njezinoga služenja na velikome gradilištu Europe. Mislim na američkoga učenjaka i vjernika židova Josepha H. H. Weilera, koji nam je pred svega nekoliko dana poručio gorljivim apelom: on vidi kršćanstvo kao izvor života ovoga kontinenta i kao motor europskoga ujedinjavanja. Mislim i na islamom prožetoga bosanskoga spisatelja Dževada Karahasana, koji nam je pred godinu dana na početku 'Srednjoeuropskoga katoličkog dana' dirljivim riječima poručio: 'Europu svesti samo na kršćanstvo, bilo bi šteta. Ali, zaboraviti na kršćanstvo, to bi bila katastrofa'«, rekao je kardinal Schönborn i pozvao vjernike da se ugledaju u velike europske svece, od sv. Benedikta i sv. Franje, pa do mladoga Ivana Merza. »Ima ih i danas: skrivenih svetaca naših dana. Junaka čovječnosti, milosrđa, mirotvoraca i boraca za pravdu i solidarnost. Oni su danas nosioci nade za Europu. Nema zemlje niti naroda koji ih ne treba. Što trebamo činiti? Nadasve i ponajprije: Europa danas treba zaštititi ljudski život - od njegovoga početka do kraja«, rekao je bečki nadbiskup i nastavio: »Europa treba pravednost i solidarnost«, kao i »vrijeme i prostor za sveto. Borimo se stoga zato da nedjelja ostane dan zajedništva s Bogom i ljudima. I molim vas: tražite mogućnosti da vaše Crkve ostanu otvorene. Ljudi gladuju za susretom s Bogom.« »Imajte povjerenja jedni u druge - kao što Bog ima u vas. Razumijte i podnosite jedni druge - onako kako On nas prima, sa svim našim pogreškama i slabostima, našim velikim riječima i malim djelima. Učite jedni od drugih - jer u svakome od vas otvara se novi, drukčiji pogled na onoga koji nas je stvorio. Nadasve pak ljubite jedni druge - jer je On nas prvi ljubio i do kraja će nas ljubiti«, poručio je u propovijedi idejni začetnik ideje ovakvoga okupljanja, kardinal Schönborn.

Zbor od tisuću pjevača i svirača

Molitvu vjernika na hrvatskom je pročitala Đurđa Lovreković iz Mošćenice, dok su prikazne darove iz Hrvatske u dubrovačkim narodnim nošnjama prinijeli Laura Zoranić i Stijepo Ruščić. Oni su, u pratnji više djece, donijeli Marijinu ikonu iz Trsata (čiji original potječe iz 1325) slikara Borisa Grkovića, kao znak osjetljivosti Katoličke Crkve u Hrvatskoj za ekumenske odnose, dok je drugi dar bio »trodijelan«: Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, krsno odijelce te vjenčani prsteni, kojima se željela pokazati skrb Crkve za obitelj u Hrvatskoj. Predstavnici Bosne i Hercegovine donijeli su sliku bl. Ivana Merza i kopiju križa iz Mujdžića kod Banje Luke iz 10/11. stoljeća. Česi su donijeli vazu s osam cvjetova i posudu sa žitom, Mađari radioprijamnik kao zahvalu za osnivanje prvoga katoličkog radija u toj zemlji, Austrijanci »Socijalno pismo Ekumenskoga vijeća Crkava u Austriji« i kopiju drevnog izdanja redovničkih pravila sv. Benedikta, Poljaci sliku pape Ivana Pavla II. i posudu sa zemljom na kojoj raste cvijeće i žito, Slovenci tekstove »Opće slovenske sinode« i 400 godina stari trs, a Slovaci tapiseriju. Kardinal Sodano misu je slavio s Tassilovim kaležom iz 8. stoljeća, koji se čuva u opatiji Kremsmünster koja je osnovana za pokrštavanje slavenskih naroda. Na kraju mise, na kojoj je oko 400 svećenika dijelilo pričest, biskupi su pročitali kraću inačicu »Završne poruke« koju su uputili okupljenim vjernicima, ali i svim povjerenim im vjernicima. Uime HBK dio poruke pročitao je kardinal Bozanić, a uime BK BiH biskup Komarica, koji je u svečanoj procesiji nakon mise otpratio kip Majke Božje Marijaceljske natrag u baziliku. Dok je pjevao najveći zbor u povijesti Mariazella (sastavljen od 30 zborova iz svih zemalja), više od tisuću svećenika sišlo je s oltara, a za uspomenu su kući ponijeli štole koje su izradile sestre sv. Križa iz Đakova. U zboru su pjevali i Katedralni zbor iz Đakova i dječji zbor iz Svetog Martina na Muri, kao i zagrebački »Fides«.

Dok su se jedni razilazili - neki u šatore na gulaš ili juhu od povrća, neki da bi čuli zborove koji su nakon mise nastupali na pozornici u okviru »Susreta naroda« (iz Hrvatske je pjevao dječji zbor župe sv. Martina na Muri i klapa »Nostalgija« iz Zagreba) - drugi su tražili »svoje«, iako su se svi osjećali »među svojima«. Dok su prostorom slavlja odzvanjale molbe: »Dođite po mene, čekam vas ispred oltara«, oni izgubljeni čekali su na »svoje« baš oko Višeslavove krstionice iz Hrvatske, simbola pokrštavanja našega naroda. Baš kao i nekada: okupljali su se oko krsnoga studenca koji ljude ujedinjuje i ljude spaja.

Oduševili mladi - oduševljeni za Krista

Mladi su uvijek, a ovaj put još više - priča za sebe. Što su sve pretrpjeli u svojim šatorima, radionicama i ostalim točkama njihova susreta, zbog hladnoće i kiše, a u nedjelju i snijega, znaju oni najbolje. Možete li zamisliti djevojke da plešu promrzle i bose na pet stupnjeva, ili pak u večernjim haljinama? Upravo su to učinile hrvatske djevojke iz Bosne i Hercegovine, koje su tako predstavile svoju zemlju svima ostalima u subotu navečer, nakon svečano mise »Hodočašća naroda«. Učinile su slično i mlade Poljakinje koje su, ruku pod ruku s mladićima u svečanim odijelima, otplesale polonezu. Taj program nazvan je »Kreativna škola Srednje Europe« i u njemu su, organizacijski i »u ljudstvu« snažno bili zastupljeni hrvatske djevojke i mladići. Oni su prvi na oltarnome prostoru predstavili našu zemlju izvrsno osmišljenim i izvedenim prilogom o ratu i opraštanju, podsjećajući na nedavni Nacionalni susret mladih u Šibeniku. Bilo je tu mjesta i za drmeš i za tamburicu, za kravatu i za preinačenu pjesmu »Kad si sretan...«: »Kad si sretan, vikni glasno Austrija, Slovenija, Češka...«, odzvanjalo je prostorom slavlja, dok je iz zagrijanih usta izlazila »para« zbog hladnoće protiv koje su se svi hrabro borili. Potom su uslijedili mladi Poljaci sa svojim prilogom, pjesmom i plesom - polonezom. Slovaci su svoje mlade prijatelje iz ostalih zemalja pitali jesu li bili već u njihovoj zemlji, a sve su zagrijali svojim tradicionalnim plesom - »odzemokom«. Slovenci su sve pokušali naučiti, a i prilično dobro uspjeli, kako se pjeva »Moj očka ma konjička dva«, mladi iz Bosne i Hercegovine plesom i slikama predočili su BiH prije rata, za vrijeme rata i sada, poslije rata. Mađari su predstavili svoje svece: sv. Stjepana, sv. Ladislava, sv. Elizabetu i sv. Margaretu, a Česi su, kod predstavljanja svoga nacionalnog marijanskog svetišta u Velehradu, sve naučili tradicionalni pozdrav: Ahoj!, te lampašem pokazali »simbol nade, koji je sakriven u mladim ljudima«. Predstavljanje su završili domaćini, Austrijanci, koji su se pohvalili da osim Beča imaju još štošta drugo pokazati svojim prijateljima: prekrasna brda, krasna jezera, svjetski poznatu glazbu i - naravno - »Mozartkugeln«! Na kraju su izveli program »Plameni jezici« s »Odom radosti« - europskom himnom, iz 9. Beethovenove simfonije. Teško je reći je li do kraja programa izdržalo baš svih 6000 mladih, koliko ih se okupilo na susretu, ali jamačno bi bili »izdržali«, itekako dobro, i koncert zagrebačke skupine »Fides« koja je, zbog nerazumijevanja organizatora iz ORF-a, unatoč pripremljenom koncertu na sedam jezika i općem oduševljenju mladih, uspjela otpjevati samo tri pjesme. No, zato su »fidesovce« mladi burnim povicima i pljeskom nagrađivali drugo jutro, na završnoj misi koju je predvodio praški nadbiskup kardinal Miloslav Vlk.

Mladi su duša Europe

»Čuo sam da su mladi jučer molili da ne pada više kiša. Evo, sada pada snijeg«, rekao je mladima na početku mise u šali grkokatolički egzarh Košica i biskup mladih u Slovačkoj mons. Milan Chautur, pozdravljajući sve okupljene. Potom je skupina ATAK iz Slovačke izvela ples na melodiju »Ave Maria«, a kardinal Vlk u uvodu je istaknuo: »Danas smo si ovdje vrlo blizu - ne samo fizički, već i stoga što nas po Duhu Svetome ujedinjuje Krist koji nam je obećao 'gdje su dva ili tri u moje ime sabrani...«, te mladima poručio: »Europska unija, pod marijanskim znakom 12 zvijezda na plavoj pozadini, Unija kojoj većina nas i pripada, pripada nadasve vama, mladim naraštajima. I vi prije svega imate veliku zadaću dati dušu Europi, onu dušu koja je potrebna da se to europsko zajedništvo doista i može ostvariti. Stoga smo danas ovdje - da bi molili za Europu, da bismo je posvetili Mariji, da bismo pokazali da smo sposobni i spremni biti duša za Europu.« Propovijed je na misi, prožetoj brojnim pjesmama koje je i na sedam jezika izvodila skupina »Fides«, održao mađarski kardinal Péter Erdö. Kako možemo danas, mladi i nešto manje mladi, ovdje na srednjoeuropskom području pokazati svoje jedinstvo s Kristom, pitao se s mladima kardinal Erdö. »Sjajan primjer za to je bila priprema i slavlje Katoličkog dana. Kroz godinu smo molili u različitim zemljama zajedno, jedni za druge, preuzimali meditacije i molitve ostalih mjesnih Crkava. Naučili smo više voljeti jedni druge, više cijeniti. Postali smo jači u svojoj kršćanskoj solidarnosti i u svojoj sposobnosti suosjećanja. Povod za to bio je još jedan povijesni događaj: proširenje Europske unije. Ta Unija jamačno sa sobom nosi jačanje jedinstva naroda«, rekao je mađarski kardinal i podsjetio: »Većina europskih naroda svoj vlastiti kulturni identitet, među ostalim, zahvaljuju i kršćanstvu. Identitet i tolerancija nipošto nisu u proturječju.« Upozorivši na opasnosti koje sa sobom nosi složenost suvremenoga života, kardinal Erdö pozvao je mlade da svijet promatraju očima svojih susjeda, da ne budu zavidni, nepovjerljivi i bojažljivi prema drugima.

Za prikazne darove mladi iz Hrvatske donijeli su sidro, simbol nade i povjerenja u Božju ljubav, a mladi iz BiH svijeću u znak sjećanja na sve žrtve rata - ne samo u Domovinskom ratu već u svim ratovima. »Posijali smo sjeme, i to sjeme sada mora izrasti u razumijevanje i poštivanje. Ako tako ne bi bilo, naš je susret bio uzaludan. Ako mi, koji smo danas ovdje, nećemo to imati pred očima, neće se ništa promijeniti i prepustit ćemo politici da slijedi svoje sebične ciljeve«, rečeno je u molitvi na kraju mise na kojoj su mladi dobili neispisane stranice evanđelja kao zadaću - da ih ispišu i pretoče u život. Tako je mladima pripalo i »zatvaranje« SEKD-a, kao što im je pripalo i otvaranje svečanim programom i mjuziklom »Ave Eva« u bazilici u Mariazellu u petak navečer, kada su mladi nakon vrlo dojmljivog programa ostali cijelu noć u bdjenju i klanjanju pred Presvetim. Svjedočanstvo o Hrvatskoj u bazilici je iznijela fokolarinka Martina Kerdić, koja je za svoj govor o patnjama rata i opraštanju dobila najveći pljesak. Za dio hrvatskoga programa bdjenja pobrinule su se redovnice iz Hrvatske, pod geslom cijeloga SEKD-a: »Krist, nada Europe«. Prije programa mladih slavljena je misa u okviru Međunarodnoga vojničkog hodočašća, na kojemu su sudjelovali i vojnici iz Hrvatske. (rr)

Broj: 22 (1562), 30.5.2004.