Kako je Slavenka Drakulić |
POLEMIKA
"Disidentske" dvojbe
Kako je Slavenka Drakulić
stekla švedsko državljanstvo
Kako mi Dagens Nyheter, čiji je S. Drakulić suradnik, ne htjede objaviti osvrt na taj članak, jer da je već objavio odgovor nekoga drugog čitatelja, preosta mi da ga ili bacim u koš ili da ga ponudim nekom drugom listu; izabrah ovo drugo pa ga u prijevodu na hrvatski i pod istim naslovom šaljem Hrvatskome slovu.
"Ne baš s posebnim zadovoljstvom čita se likovanje i razmišljanje Slavenke Drakulić o njezinu novostečenom švedskom državljanstvu (DN Kultur 12/6). Lako je razumjeti da ju raduje primanje u državljanstvo svoje nove zemlje. Ali je teže razumjeti zašto se služi i takvom svečanom prigodom da bi nastavila širiti oko sebe plijesan o svojoj domovini, Hrvatskoj. Na Dan državnosti "održavao je Franco Tuđman uvijek isti razvučeno dosadan govor", na "sceni dekoriranoj novosmišljenom hrvatskom zastavom" itd. dok je Švedska "demokracija i pravna država, koja nije osobito korumpriana - sve to za razliku od zemlje iz koje dolazim", tj. Hrvatske.
Svaki gimnazijalac u Hrvatskoj zna da hrvatska crveno-bijelo-plava zastava datira iz devetnaestoga stoljeća, a njezin grb iz crvenih i bijelih četvrtastih polja od prije nekoliko stoljeća, a isto tako da zastava izvedena iz tih dvaju nacionalnih simbola nipošto nije "novosmišljena".
Slavenkino neumorno ruženje svoje zemlje i umrloga joj predsjednika Tuđmana navodi čovjeka na misao, nije li najveći grijeh te zemlje upravo to što ona nije neka diktatura, a Tuđmanov to što je prerano umro. Demokratizacija Hrvatske i Tuđmanova smrt nevolja su onima koji bi se iz svojih finih stanova u Hrvatskoj i po inozemstvu tako rado nastavili ljuljati na slatkim disidentskim valovim, od jednoga intervjua do drugoga.
Preostaje vidjeti, hoće li se Slavenka u svojoj novoj zemlji, u nedostatku "progona" u Hrvatskoj, udostojiti da i redoviti novogodišnji govor švedskoga kralja ocijeni kao "razvučeno dosadan", i da su švedski nacionalni simboli ..., tko bi ga znao što. Ili, hoće li i svoju novu zemlju kititi na isti način kao i "korumpiranu" Hrvatsku, primjerice time da je ta miroljubiva zemlja u stvari i "amoralna" jer se goji izvozom oružja u treće zemlje svijeta.
Uostalom, sigurno bi bilo zabavno čitateljima Dagens Nyhetera saznati je li Tuđmanovo ime u tom članku namjerno pisano s "Franco" umjesto Franjo, ili se tu radi samo o prevoditeljevu propustu. Ah, vi umrli "diktatori", "disidentima" nedostajete.
***
Ali, neka se čitatelj Hrvatskoga slova previše ne uzrujava zato što mu netko tamo s novoskrojenim švedskim državljanstvom pršti tintom po nekim novosmišljenim hrvatskim bojama. Čitatelj se uskoro može naći u dobru društvu s uvaženim Šveđanima. Jer, kad naša republikanka Slavenka ne poštedi nacionalne hlače i kapute hrvatskoga predsjednika republike, što će tek biti s novogodišnjim monarhističkim hlačama švedskoga kralja? Ako, dakle, našoj Slavenki dosadi slati kite poruga umjesto kita ruža na grob svoga predsjednika, može se dogoditi da sada, kad je u Švedskoj, okrene svoje pero ubojito od hrvatskih na švedske domoljubne simbole, na one plave zastave sa žutim križem, pa na one krune kojima su dekorirane i hokejske momčadi i kraljevski okoliš, i protiv onih uštirkanih kraljevskih hlača i kaputa u kojima svoj novogodišnji govor svake godine održava glavom švedski kralj, a mogla bi mu i ime prekrojiti, kao ono iz Franjo u Franco, pa tako iz Carl XVI Gustaf u .... - čovjeku nije pristojno ni nagađati u što. A što ako Slavenka posprdno stane nabrajati još sijaset toga o svojoj novoj zemlji, primjerice da je i ta vladajuća švedska dinastija tek u devetnaestom stoljeću novoskrojena, to jest u istom stoljeću kad nasta i hrvatska novosmišljena zastava, i to od nekoga tamo Napoleonovoga generala, a da još ni nakon gotovo dva stoljeća u njoj ni kapi švedske krvi nema, itd. itd ...
A čitatelje Hrvatskoga slova bi svakako zanimalo objavljuje li Dagens Nyheter takve vrsne invektive ne samo onda kad se radi o zemljama i narodima kojima se sa stranica toga lista daju i propovijedaju jako pametne lekcije mira, nego i onda kad je riječ o zemlji koja tim istim zemljama i narodima još pametnije prodaje svoje topove.
Borislav ARAPOVIĆ
BROJ 433 ZAGREB, PETAK 8. KOLOVOZA 2003.
|
|